Majstor i Margarita

MIHAIL BULGAKOV MAJSTOR I MARGARITA

Prevela Vida Flaker

KNJIGA PRVA

«… No dakle, tko si ti? — Dio sam one sile što vječno želi zlo, a vječno stvara dobro».

Goethe, Faust Poglavlje 1.

Poglavlje 1. NIKADA NE RAZGOVARAJTE S NEZNANCIMA

Jednom u proljeće, u vrijeme neobično toplog sutona pojavila su se na Patrijaršijskim ribnjacima u Moskvi dvojica građana. Prvi od njih, odjeven u sivo ljetno odijelo, bio je malena rasta, uhranjen, ćelav, nosio je u ruci lagano savijen elegantni šešir, a njegovo brižljivo obrijano lice resile su naočale neprirodne veličine, u crnom rožnatom okviru.

Drugi — plećati, riđokosi, razbarušeni mladić s kockastom kapom, zabačenom na zatiljak — bio je u šarenoj košulji, izgužvanim bijelim hlačama i crnim platnenim cipelama.

Prvi nije bio nitko drugi do Mihail Aleksandrovič Ber— lioz, urednik debelog umjetničkog časopisa i predsjednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja sa skraćenim nazivom MASSOLIT, a njegov mladi pratilac — pjesnik Ivan Nikolajevič Ponirjov, koji piše pod pseudonimom Bezdomni.

Došavši u sjenu tek zazelenjelih lipa, pisci su se najprije uputili k šareno obojenom kiosku s natpisom «Pivo i mineralne vode».

Da, valja istaći prvu čudnovatost te strašne svibanjske večeri. Ne samo kod kioska, nego i u cijeloj aleji, paralelnoj s ulicom Mala Brona, nije bilo nikoga. U to vrijeme, kad se čovjeku čini da nema snage ni da diše, kad se sunce, užarivši Moskvu, u suhoj magli sagibalo nekamo iza Sado— vog Koljca — nitko nije došao pod lipe, nitko nije sjeo na klupu, pusta bijaše aleja.

— Dajte nam narzana* — zamolio je Berlioz.

Ljekovita mineralna voda (prim. prev.). — Nema narzana — odgovorila je žena u kiosku i, tko će znati zbog čega, uvrijedila se.

— Piva ima? — promuklim glasom raspitivao se Bezdomni.

— Pivo će dopremiti tek predvečer — odgovorila je žena.

— A što imate? — upitao je Berlioz.

— Sok od marelica, ali topao — rekla je žena.

— Pa dajte, dajte, dajte!…

Sok od marelica žuto se pjenušac, i u zraku je zami— risalo po brijačnici. Ispivši, književnici su odmah počeli štucati, platili su i sjeli na klupu licem prema ribnjaku, leđima prema Bronoj ulici.

Tada se zbila druga čudnovatost, ali se ona ticala samo Berlioza. Naglo je prestao štucati, njegovo srce je zalupalo i načas nekamo nestalo, zatim se vratilo, ali s tupom iglom koja je u njemu zapela. Osim toga, Berlioza je uhvatio bezrazložan, ali tako jaki strah, da je poželio pobjeći s Patrijaršijskih ribnjaka, odmah, glavom bez obzira.

Berlioz se turobno osvrnuo, ne shvaćajući što ga je to uplašilo. Problijedio je, obrisao rupčićem čelo, i pomislio: «Što je to sa mnom? To mi se još nikada nije dogodilo.

Srce mi ne radi kako treba… Premoren sam. Vrijeme je da sve pošaljem k vragu i odem u Kislovodsk…» I tada se pred njim zgusnuo užareni zrak i iz tog zraka nastao je prozirni građanin prečudnovata izgleda. Na maloj glavi džokejska kapica, kockasti, kusati prozirni kaputić.. Građanin visok jedan hvat, ali uskih ramena, nevjerojatno mršav, a lice, dopustite primjedbu, podrugljivo.

Berliozov život nije se odvijao tako da bi ga mogao pripraviti na neobične pojave. Problijedivši još jače, on je izbuljio oči i, zbunjen, pomislio: «To je nemoguće!…» Ali je to, jao, bilo moguće, i dugački, prozirni građanin, ne dodirujući zemlju, njihao se pred njim nalijevo i nadesno.

Tada je užas tako ubuzeo Berlioza da je zatvorio oči.

A kad ih je otvorio — vidio je da se sve svršilo: sumaglica se rastopila, kockasti je nestao, i istovremeno tupa je igla iskočila iz srca. — Fuj, vraže! — uzviknuo je urednik. — Znaš, Ivane, sad samo što me od žege nije udarila kap! Čak sam imao nešto kao halucinacije… — Pokušao se nasmiješiti ali je u njegovim očima još uvijek titrala bojazan a ruke su drhtale.

Ipak, postepeno se smirio, hladio se mahanjem rupčića i izgovorio prilično bodro: «No, dakle…» — pa nastavio govor koji je bio prekinuo dok su pili sok od marelica.

Držao je govor, kako se kasnije ispostavilo, o Isusu Kristu. O tome je bila riječ zato što je urednik za slijedeći broj časopisa naručio od pjesnika veliku antireligioznu poemu. Tu je poemu Ivan Nikolajevič napisao, čak u vrlo kratkom roku, ali ona, na žalost, nije zadovoljila urednika.