Mjesečev moljac

Kao što je Kershaul rekao, još jedan stranac neće se moći lako sakriti; identitet Haxo Angmarka uskoro će biti poznat. Sutra mora nabaviti i drugu masku. Ništa ekstremnog ili isprazno-slavnog, već masku koja će tek naznačiti dignitet i samopoštovanje.

U tom trenu jedan od robova zakuca na vrata i Thissell u žurbi navuče omrznutog Mjesečeva Moljca preko glave.

Rano slijedećeg jutra, još prije nego su boje zore nestale s neba, robovi su doveslali kuću-brod na dok u dijelu određenom za strance.

Ni Rolver, ni Welibus, ni Kershaul još nisu stigli i Thissell je nestrpljivo čekao. Prošao je jedan sat i Welibus privede svoj brod doku. Ne želeći razgovarati s Welibusom, Thissell je ostao u svojoj kabini.

Nakon nekoliko trenutaka stigne i Rolverova kuća-brod na dok.

Kroz prozor Thissell je ugledao Rolvera s njegovom uobičajenom Jezerskom Pticom kako se penje na dok. Ovdje ga je dočekao čovjek sa žutom, resastom maskom Pješčanog Tigra, koji je formalno popratio na gomapardu ono što je saopćio Rolveru.

Rolver je izgledao iznenađen i uznemiren. Nakon trenutka razmišljanja i on se primi gomaparda i dok je pjevao pokaže na Thissellovu kuću-brod. Tada, poklonivši se, ode svojim putem.

Čovjek s maskom Pješčanog Tigra popne se na splav prilično dostojanstveno i pokuca na palubnu ogradu Thissellove kuće-broda.

Thissell se pojavi. Sirenski bon-ton nije zahtijevao da se slučajni posjetilac pozove na brod, tako da je samo zasvirao pitanje na zachinku.

Pješčani Tigar zasvira svoj gomapard i zapjeva; — Zora nad zaljevom Fan obično je predivan događaj; nebo je bijelo, u žutim i zelenim bojama; kada se Mireille digne, magla gori i uvija se poput plamena. Onaj koji pjeva nalazi veće zadovoljstvo u tom satu ako ploveći leš stranca ne budu tu da pokvari užitak pogledu.

Thissellov zachinko ispusti zapanjeno pitanje gotovo sam; Pješčani Tigar dostojanstveno se pokloni. — Pjevač ne priznaje ravnog sebi u postojanosti naravi; ipak, ne želi da ga opsjedaju lakrdije nezadovoljnog duha. Zato je naredio svojim robovima da remenom zavežu članke leša za pramac tvoje kuće-broda. Vjerojatno ćeš izvršiti rituale uobičajene na vanjskim svjetovima. Onaj koji pjeva želi ti dobro jutro i sada odlazi.

Thissell požuri na pramac. Tu je gotovo golo i bez maske plutalo tijelo zrela muškarca, držano zrakom u hlačama na površini.

Thissell je proučavao mrtvo lice koje je izgledalo bez karaktera i prazno — možda kao izravna posljedica običaja nošenja maske.

Tijelo je bilo srednjeg rasta i težine, a Thissell je procijenio starost između četrdeset i pet i pedeset godina. Kosa je bila obične smeđe boje, crte lica podbuhle od vode. Nikakvi tragovi nisu ukazivali na to kako je čovjek umro.

To mora da je Haxo Angmark, mislio je Thissell. Tko bi drugi mogao biti? Mathew Kershaul? Zašto ne? Thissell je nervozno razmišljao. Rolver i Welibus već su se iskrcali i otišli za svojim poslovima. Pogledao je preko zaljeva da bi ugledao Kershaulovu kuću-brod i otkrio da je upravo vežu uz dok. I dok je gledao, Kershaul skoči na obalu, noseći Pećinsku Sovu.

Izgledao je zamišljen. Prošao je Thissellovu kuću-brod, a da nije podigao oči s doka.

Thissel se okrene prema mrtvacu. Znači, Angmark, bez sumnje.

Nisu li tri čovjeka sišla s brodova Rolvera, Welibusa i Kershaula, noseći karakteristične maske? Očito, tijelo je Angmarkovo… To lako rješenje odbilo je smiriti se u Thissellovoj glavi, Kershaul je istaknuo da bi još jedan stranac bio lako otkriven. Kako hi se Angmark mogao sakriti osim ako nije… Thissell odagna pomisao. Tijelo je očito bilo Angmarkovo.

A ipak…

Thissell pozove robove, izda naređenje da se pogodan sanduk donese na dok, da se tijelo stavi u njega i prenese na pogodno posljednje počivalište. Robovi nisu izgledali oduševljeni zadatkom, pa je Thissell morao snažno, ako ne već vješto, udariti u hymerkin da pojača zapovijedi.

Krenuo je niz dok, izišao na šetalište, prošao kraj ureda Welibusa i krenuo malom ugodnom uličicom do svemirske luke.

Kada je stigao, vidio je da Rolver još nije došao. Nad-rob, kojem je položaj bio označen žutom rozetom na maski od crne tkanine, upita kako može pomoći. Thissell reče da želi poslati poruku u Polipolis.

Nema problema, izjavio je rob. Ako Thissell napiše svoju poruku jasnim štampanim slovima, odmah će biti poslana.

Thissel je napisao:

STRANAC PRONAĐEN MRTAV, VJEROJATNO ANGMARK. DOB 48, SREDNJEG RASTA, SMEĐA KOSA. DRUGIH PODATAKA O IDENTIFIKACIJI NEMA. ČEKAM POTVRDU I/ILI INSTRUKCIJE.

Adresirao je poruku na Castela Cromartina u Polipolisu i predao je nad-robu. Trenutak kasnije začuo je karakteristično pucketanje trans-svemirskog emitiranja.