Mjesečev moljac

Angmark odsvira žustru frazu; pjevajući: — Ovog čovjeka odnesite na dok.

— Angmark — vikne Thissell — bez maske sam!

Robovi ga zgrabiše, i usprkos Thissellovoj očajničkoj borbi, izvedu ga na palubu i prevezu sa splava na dok.

Angmark učvrsti konop oko Thissellova vrata i reče: — Sada si Haxo Angmark, a ja sam Edwer Thissell. Welibus je mrtav, a uskoro ćeš biti i ti. Mogu obavljati tvoje poslove bez teškoća. Svirat ću instrumente poput Noćnika i pjevati kao vrana.

Nosit ću Mjesečeva Moljca dok ne istrune, a onda ću nabaviti drugu masku. U Polipolis će otići izvještaj, Haxo Angmark je mrtav. Sve će biti mirno.

Thissell ga je jedva čuo: — Ne možeš to učiniti — šaptao je. — Moja maska, moje lice…

Velika žena s plavom i ružičastom cvjetnom maskom išla je niz dok. Ugledala je Thissella i ispustila prodoran krik, bacivši se na dok.

— Pođi — reče Angmark veselo. Povuče konop i Thissella niz dok. Čovjek s maskom Piratskog Kapetana koji je silazio s broda ukočeno stane zapanjen.

Angmark zasvira u zachinko i zapjeva: — Gledajte poznatog kriminalca Haxo Angmarka. Na svim vanjskim svjetovima gnušaju se imena njegovog; sada je zarobljen i ide sramotno u svoju smrt. Gledajte Haxo Angmarka!

Skrenuli su na šetalište. Neko dijete uplašeno zavrišti; jedan čovjek promuklo vikne. Thissell posrne; suze su mu tekle iz očiju; vidio je samo mutne oblike i boje. Angmarkov glas snažno je rikao: — Gledajte svi kriminalca s vanjskih svjetova, Haxo Angmarka!

Priđite i pogledajte njegovo smaknuće!

Thissell slabašno vikne: — Ja nisam Angmark; Ja sam Edwer Thissell, on je Angmark. — Ali nitko ga nije slušao; čuli su se samo povici zaprepaštenosti, šoka, gađenja nad prizorom njegova lica.

Vikne Angmarku: — Daj mi moju masku, tkaninu za robove…

Angmark je pobjednički pjevao: — U sramoti je živio, u sramoti bez maske će i umrijeti.

Šumski Vilenjak stane ispred Angmarka. — Mjesečev Moljče, još jednom se susrećemo.

Angmark zapjeva: — Stani u stranu, prijatelju Vilenjače; moram pogubiti ovog kriminalca. U sramoti je živio, u sramoti i umire!

Gomila se okupila oko njih; maske su zurile u Thissella morbidnim uzbuđenjem.

Šumski Vilenjak istrgne konop iz Angmarkove ruke i baci ga na tlo. Gomila zaurla. čuli su se glasovi: — Ne dvoboj, ne dvoboj!

Pogubite čudovište!

Krpa je bačena preko Thissellove glave. Thissell je čekao ubod oštrice. Umjesto loga, spone su mu bile presječene. Užurbano popravi krpu, skrivajući lice, vireći između nabora.

Četiri muškarca držali su Haxo Angmarka. Šumski Vilenjak stajao je ispred njega, svirajući skaranvi. — Prije tjedan dana htio si mi svući masku; sada si postigao svoj izopačeni cilj!

— Ali on je kriminalac — poviče Angmark. — On je poznat, zloglasan!

— Kakva su njegova zlodjela? — zapjeva Šumski Vilenjak.

— Ubijao je, izdao; uništavao brodove; mučio, ucjenjivao, pljačkao, prodavao djecu u ropstvo; on je…

Šumski Vilenjak ga zaustavi: — Vaše religiozne razlike nisu važne. No, možemo posvjedočiti o tvojim sadašnjim zlodjelima!

Konjušar istupi. Bijesno zapjeva: — Ovaj drzak Mjesečev Moljac prije devet dana je mislio da ima pravo na izbor mojih najboljih životinja!

Još se jedan čovjek probije. Nosio je masku Općeg Stručnjaka i zapjevao: — Ja sam Majstor izrađivač maski; prepoznajem ovog stranca Mjesečeva Moljca! Nedavno je ušao u moju trgovinu i rugao se mojoj vještini. Zaslužuje smrt!

— Smrt stranom čudovištu! — urlala je gomila. Val ljudi nasrne.

Čelične oštrice se podignu i spuste i djelo bješe učinjeno, Thissell je gledao, nesposoban da se makne. Šumski Vilenjak mu se približi i strogo zasvira stimic, zapjevavši: — Za tebe imamo sažaljenja, ali i prezira. Pravi čovjek nikada ne bi propatio takva poniženja.

Thissell duboko uzdahne. Pruži ruku do pojasa i nadje svoj zachinko. Zapjeva: — Prijatelju moj, klevećeš me! Ne možeš li ocijeniti pravu hrabrost? Da li bi više volio poginuti u bici ili ići bez maske niz šetalište?

Šumski Vilenjak zapjeva: — Odgovor je samo jedan. Radije bih poginuo u bici; sramotu ne bih mogao podnijeti Thissell zapjeva: — Imao sam takav izbor. Da li da se borim zavezanih ruku i poginem, ili da pretrpim sramotu i kroz nju pobijedim neprijatelja svog. Priznaješ da nemaš dovoljno strakha da učiniš nešto tako. Dokazao sam se hrabrim junakom! Pitam, tko ovdje ima hrabrosti da učini što učinio sam ja?

— Hrabrosti? — pitao je Šumski Vilenjak. — Ne bojim se ničega, pa čak ni smrti od ruku Noćnika!

— Onda odgovori.

Šumski Vilenjak odstupi. Zasvira kontra-kamanthil: — To hrabrost je stvarno, ako takve bile su tvoje pobude.

Konjušar udari nekoliko prigušenih tonova na gomapardo i zapjeva: — Nitko između nas usudio se ne bi učiniti ovo što je čovjek bez maske učinio.

Gomila promrmlja odobravanje.

Izrađivač maski priđe, udarajući ponizno u kontra-kamanthil: — Molim te, Gospodaru Junače, uđi u moju trgovinu i promijeni ovu jadnu krpu za masku koja pristaje vrijednosti tvojoj.

Drugi izrađivač maski zapjeva: — Prije nego izabereš, Gospodaru Junače, pogledaj moje sjajne radove!