Derviš i smrt

Došao je i Mustafa, sigurno mu je hafiz Muhamed objasnio moju nesreću, donio je nešto u sahanu, sav razmekšan, još trapaviji nego obično.

- Treba da jedeš - nudio me, nastojeći da ne viče. - Od juče nisi ništa okusio.

Stavio je preda me, kao lijek, kao znak svoje nježnosti, jeo sam, ne znam šta, njih dvojica su gledali, jedan pored mene, jedan preda mnom, kao nesigurna straža od tuge.

I tada, između dva zalogaja, otkinuti dio počeo je da boli.

Prestao sam da jedem, zapanjen, i polako, polako ustao.

- Kuda ćeš? - upitao je hafiz Muhamed.

- Ne znam. Ne znam kuda ću.

- Nemoj nikud da ideš. Nemoj sad. Ostani sa mnom.

- Ne mogu da ostanem.

- Idi u svoju sobu. Plači ako možeš.

- Ne mogu da plačem.

Postepeno sam saznavao šta se desilo, i bol me potapao, kao da je tiha voda nadolazila, i dok je još bila do članaka, uznemireno sam mislio na strah pred sutrašnjim očajanjem.

A onda sam osjetio naglu navalu bijesa, kao da je brat-krivac stajao preda mnom. Tako ti i treba, siktala je u meni plačna ljutina, šta si tražio? šta si htio? Unesrećio si nas, glupi čovječe! Zašto?

Pa je i to prošlo, trajalo je samo tren, ali me pokrenulo.

S brda, iz ciganske mahale, zaglušno je udarao bubanj, u kratkim razmacima, i pištala zurna, neprekidno, bez predaha, još od jutros, od sinoć, oduvijek, strašno đurđevsko ludilo sručuje se na kasabu kao prkos, kao prijetnja. Slušam i drhtim, bije negdje veliki timpan na uzbunu, zove one kojih nema, svu mrtvu braću pod zemljom i nad zemljom. Neko je ostao živ, i zove.

Zove uzalud.

U meni još misli nema, ni suza, ni pravca. Nikud ne treba da idem, a idem, negdje je ostao trag mrtvog Haruna.

Ispod malog kamenog mosta tekla je moja rijeka, preko nje je mrtva zemlja. Nikad ga nisam prešao, osim pogledom, tu se završavala čaršija, i kasaba, i život, a počinjao kratak put prema tvrđavi.

Brat je ovuda otišao, i nije se vratio.

Otada sam često u mislima prelazio od kamenog mosta do teških hrastovih vrata što prekidaju posivjele zidine. U tim zamišljenim dolascima hodao sam kao u snu, put je uvijek bio pust, oslobođen za moj pohod, i u mislima mučan, da bih mogao lakše da prođem. Kapija je cilj svega, put vodi odastvud samo do nje, ona je smisao kobi, slavoluk smrti. Vidio sam je u mislima, u snu, u strahu, osjećao njeno mračno dozivanje i neutoljivu glad. Okretao sam se i bježao, a ona me gledala u potiljak, mamila, čekala. Kao pomrčina, kao ponor, kao rješenje. Iza nje tajna, ili ništa. Tu počinju i završavaju pitanja, za žive počinju, za mrtve završavaju.

Prvi put stvarno prolazim sokakom mojih dugih noćnih mučenja, odavno nesiguran za susret s njim. I zaista je pust, kao što sam zamišljao i želio, onda, sad mi je svejedno, čak bih volio da nije ovako prazan, kao groblje. Gleda me tmurno, namrgođen, zloban, kao da kaže: ipak si došao! Obespokojava taj prolaz u ništa, ubija i ono malo žalosne hrabrosti što se zove svejedno. Htio bih da ne gledam, kako bih umanjio uznemirenost i drhat svega u meni, ali sve vidim, i neprijateljstvo pustog sokaka, i strašna vrata pred tajnom, i oči skrivenog stražara na malom otvoru kapije. Te oči nisam vidio u mislima, onda, kad je trebalo da dođem, postojala je samo kapija i sokak do nje, konop do druge obale.

- Šta hoćeš? - upitao je stražar.

- Je li ovamo iko došao sam?

- Došao si ti. Imaš li koga u tvrđavi?

- Imam brata. Zatvoren je.

- Šta hoćeš?

- Mogu li da ga vidim?

- Vidjećeš ga ako i tebe zatvore.

- Mogu li mu donijeti ponude?

- Možeš. Ja ću mu predati.

Luđački sam vraćao vrijeme, oživljavao ubijenog, još nije ubijen, tek sam saznao da je zatvoren i došao odmah, da pitam za njega, ljudski je, bratski, nema straha, ni stida, još ima nade, pustiće ga uskoro, doći će mu ponude od mene, znače da nije sâm ni ostavljen, pred kapijom je rođena krv njegova. Ni kule, ni stražari, ni obziri nisu ga zadržali da ne dođe, došao je, došao sam, petnaest godina je mlađi, uvijek sam se brinuo o njemu, doveo sam ga u kasabu, ej, ljudi, kako bih ga napustio kad mu je najteže, razvedriće mu se ojađeno srce kad sazna da sam pitao za njega. Nikog svoga osim mene nema, pa zar i ja da ga obmanem, zašto? u ime čega? Svi me gledajte krivo, ljutite se, odmahujte glavom, svejedno mi je, ovdje sam, ne odričem se veze od koje nemam bliže, raspnite me ako hoćete za ovu ljubav, zar se može protiv nje? Došao sam, brate, nisi sam.

Dockan je. Poslije svega što se desilo, i svega što se nije desilo, mogu samo da mu poručim zaupokojenu molitvu, s nadom da će ga stići, i zatrebati mu, možda.

Gorka je bila ta molitva, drukčija nego što sam je govorio nad mrtvacima u tabutima. Ticala se samo mene i njega.