Pa, sada, dok su čekali da se završi okupljanje, činilo joj se da je pravo vreme da još malo pretrese sepete, ali kada se Elejna okrenula ka tovarnim konjima, koje su tek bili poveli ka zgradama imanja, primetila je Kružok pletilja, Riejnu i sve njih kako se spuštaju ka ženama koje su bile na tlu, a druge ka onima koje su stajale razjapljenih usta. Sve do jedne, a Ispan nije bilo ni traga. Međutim, trebalo je samo nakratko pogledati uokolo. Bila je između Adeleas i Vandene; one su je držale za ruke, upola je vukući uza se, dok su im ogrtači protiv prašine lepršali za njima.
Sedokose sestre bile su povezane, sjaj saidara ih je, nekako, obe okruživao, ali je Ispan bila izuzeta. Nije bilo načina da se razazna koja od njih dve vodi mali krug i drži štit nad Prijateljicom Mraka, ali njega ne bi mogao da probije nijedan od Izgubljenih. Zaustavile su se da porazgovaraju s punačkom ženom u jednostavnoj, smeđoj vuni; žena je razjapljenih usta piljila u kožnu vreću na Ispaninoj glavi, ali je ipak uspela da se nakloni i da pokaže prema jednoj od belo okrečenih zgrada.
Elejna i Avijenda razmeniše ljutite poglede. Pa, bar je Eiejnin bio ljutit. Povremeno, Avijenda je pokazivala osećanja koliko i neka stena. Ostavivši konje dvojici konjušara iz palate, požurile su za njima trima. Neke od žena koje nisu bile Srodnice pokušavale su da se raspitaju šta se događa, a pojedine su bile veoma napadne, međutim, Elejna im se samo kratko izvinila, ostavljajući za sobom hrpu uvređenog šrmcanja i frktanja. O, šta bi dala da već ima bezvremene crte lica! To je zagolicalo nešto u zadnjem delu njenog mozga, ali ta je pomisao nestala čim je pokušala da je prouči.
Kada je otvorila jednostavna drvena vrata, kroz koja su njih tri nestale, Adeleas i Vandena su već bile posadile Ispan u jedan kožni naslonjač, otkrivši joj glavu, a vreća je ležala, zajedno s njihovim ogrtačima, preko uskog sklopivog stočića. U odaji se nalazio samo jedan prozor, postavljen u tavanici, a pošto je sunce još uvek bilo visoko, davao je dovoljno svetla. Police su prekrivale zidove pune krupnih bakarnih lonaca i velikih belih činija. Sudeći po mirisu pečenog hleba, jedina druga vrata mora da su vodila u kuhinju.
Vandena se oštro okrenu kada je čula zvuk vrata, ali kada je videla da su to one, lice joj postade potpuno bezizražajno. „Sumeko je kazala da su biljke koje joj je Ninaeva dala počele da popuštaju“ rekla je, „pa mi se učinilo kako je najbolje da je malo ispitamo pre nego što joj ponovo pomutimo mozak. Čini se da sada imamo vremena za to. Bilo bi dobro saznati šta je... Crni ađah“, s gađenjem je iskrivila usta, „nameravao u Ebou Daru. Kao i šta znaju.“
„Sumnjam da su bile svesne ovog imanja, pošto ni mi nismo znale za njega“, reče Adeleas, zamišljeno lupkajuči prstom po usnama dok je proučavala ženu na stolici, „ali bolje je uveriti se nego kasnije plakati, kako je govorio naš otac.“ Delovala je kao da istražuje neku životinju kakvu nikada ranije nije videla, spodobu za koju nije mogla ni pretpostaviti da postoji.
Ispan iskrivi usne. Niz lice puno modrica slivao joj se znoj, a tamne pletenice s perlicama bile su joj raščupane, odeća u potpunom neredu, no i pored zamagljenih očiju nije bila ni upola omamljena kao što je bila ranije. „Crni ađah je izmišljotina, i to prljava“, procedila je kroz zube, pomalo promuklo. Mora da je bilo veoma vruće u toj kožnoj vreći, a nije dobila ni kap vode otkad su napustili Tarezinsku palatu. „Ja... iznenađena sam da ga vi pominjete. I da mene za to optužujete! Sve što učinih, učinih po naređenju Amirlin Tron.“
„Elaidinoj, s nevericom otpljunu Elejna. „Ti se usuđuješ da tvrdiš kako ti je Elaida naredila da ubiješ sestre i pokradeš Kulu? Elaida je naredila ono što ste učinile u Tiru i Tančiku? Ili si mislila na Sijuan? Jadne su ti te laži! Nekako si uspela da se izvučeš od Tri zakletve, a to te određuje kao Crni ađah!“
„Ja ne moram da odgovaram na vaša pitanja“, nadureno odvrati Ispan, pogurivši se. „Vi ste pobunjenice protiv zakonite Amirlin Tron. Bićete kažnjene, možda i umirene. Pogotovo ako me povredite.' Ja služim pravu Amirlin Tron, a vi ćete biti oštro kažnjene jer me povređujete.“
„Odgovaraćeš na svako pitanje koje ti moja skorosestra postavi.“ Avijenda je palcem proveravala oštricu svoga noža, ali su joj oči bile prikovane za Ispan. „Mokrozemci se boje bola. Ne znaju kako da ga prigrle, kako da ga prihvate. Odgovaraćeš na ono što budeš upitana.“ Nije pokazivala zube, niti je režala, samo je govorila, ali Ispan se povuče u stolici.