Iako Srodnice toga nisu bile svesne, Aes Sedai iz Kule znale su za njihovo postojanje gotovo od samog početka, međutim, ratovi im nisu ostavljali vremena da se s njima i obračunaju. Po završetku ratova Kula je shvatila da njenim namerama možda i ne odgovara iskorenjivanje Srodnica. Pre tog vremena, većina pobegulja je stvarno i uspevala da pobegne, nezavisno od toga šta je Kula javno tvrdila, no otkada su Srodnice počele da im pomažu, Kula je tačno znala kuda će se svaka pobegulja zaputiti i uspevala je da ih uhvati, u devet od deset slučajeva. Pošto su stalno dolazile u Baraštu i odlazile iz nje (a kasnije iz Ebou Dara), pokušavajući tako da sakriju svoje postojanje i brojnost - nikada ne ostajući na jednom mestu duže od deset godina kako neko ne bi primetio da one ne stare uobičajenom brzinom - Kula je verovala kako ih ima tek šačica, a one su se u svakom slučaju trudile da ne budu upadljive. Da bi koristila Srodnice kao zamku, Kula je odlučila da ih ostavi na miru, za razliku od drugih sličnih grupa kroz istoriju, a da samo postojanje Srodnica čuva kao tajnu poznatu samo punim Aes Sedai.
Srodnice nemaju zakone, samo pravila, koja su delimično zasnovana na pravilima za polaznice i Prihvaćene u Beloj kuli, a delom na neophodnosti da ostanu skrivene. Kao što se moglo i očekivati, uzevši u obzir njihovo poreklo, one ta pravila veoma čvrsto primenjuju na sve svoje članice.
Nedavni otvoreni razgovori između Aes Sedai i Srodnica, iako poznati samo šačici sestara, doneli su mnoga iznenađenja, uključujući spoznaju da ima dvostruko više Srodnica negoli Aes Sedai, kao i to da su neke i više od stotinu godina starije nego bilo koja Aes Sedai koja je živela još pre Troločkih ratova. O uticaju ovih otkrića - kako na Aes Sedai tako i na Srodnice - još uvek se raspravlja. Videti takođe: