Derviš i smrt

Ustao sam, polako, držeći se rukama za zidove, oslanjajući se dlanovima o sluzave izbočine, želio sam da stojim. Još se nadam, tražiće me, doći će, dan je tek počeo, trenutak slabosti neće me ubiti, i dobro je što ga se stidim.

I čekao sam, čekao, u hodu dugih časova održavao vatru, nadanje, tješio se bolom i vrelim ranama, osluškivao korake i očekivao da se otvore vrata, da mi dođe samo glas, i noć je pala, znao sam po tome što mi oči nisu bile potrebne, spavao sam u smrdljivom mulju, premoren, budio se bez želje da sjednem na kamen, i jeo ujutru Džemalovu hranu, i opet čekao, dani su prolazili, nailazila su jedno za drugim mrka svanuća, i nisam više znao da li sam čekao.

Tada sam, oslabljen, u polusnu od zamora čekanja, ispijen vlagom što su je usisavale moje kosti, u vrućici što me zgrijavala i odvodila načas iz groba, tada sam, kažem, razgovarao s bratom Harunom.

Sad smo jednaki, brate Harune, govorio sam mu nepomično, ćutljivo. Vidio sam mu samo oči, daleke, stroge, izgubljene u mraku, pratio sam ih i smještao prema sebi ili išao za njima. Sad smo jednaki, nesrećni obojica; ako sam bio kriv, sad krivice nema, znam kako si bio sam, i kako si čekao da ti se neko javi, stajao si na vratima, osluškivao glasove, korake, riječi, mislio da se tebe tiču, uvijek nanovo. Ostali smo usamljeni, i ja i ti, niko nije došao, niko nije upitao za mene, niko se nije sjetio, prazna je ostala moja staza, bez traga i bez uspomene, volio bih bar da to nisam vidio. Ti si čekao mene, ja sam čekao Hasana, nismo dočekali, nikad niko ne dočeka, svaka uvijek na kraju ostane sam. Jednaki smo, nesrećni smo, Ijudi smo, brate Harune.

Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

- Je li neko dolazio? - pitao sam Džemala po navici, ne nadajući se više.

- Nije. Niko.

Htio sam da se nadam, ne može se živjeti bez čekanja, ali nisam imao snage. Napustio sam stražarsko mjesto pored vrata, sjedio gdje bilo, tih, poražen, sve tiši. Gubio sam osjećaj življenja, nestajala je granica između jave i sna, zaista se dešavalo ono što sanjam, hodao sam slobodno stazama mladosti i djetinjstva, nikad sokacima ove kasabe, kao da bi me i iz sna mogli odvesti u zatvor, živio s Ijudima s kojima sam se davno susretao, i bilo je lijepo jer nije bilo buđenja, nisam znao za njega. I Džemal je bio san, i mrak oko mene, i mokri zidovi, pa i kad sam dolazio sebi, nisam trpio suviše. I za trpljenje treba imati snage.

Postalo mi je jasno kako čovjek umire, i vidio sam da nije tako teško. Ni lako. Nije ništa. Samo se sve manje živi, sve manje se jest, sve manje se misli, i osjeća, i zna, bogato životno kolanje presušuje, i ostaje tanki končić nesigurne svijesti, sve siromašniji, sve beznačajniji. I onda se ne desi ništa, ne bude ništa, bude ništa. I ništa, svejedno.

A kad je jednom, u tom venjenju bez vremena, jer se kidalo ne uspostavljajući se kao trajanje, Džemal rekao nešto kroz otvor na vratima, nisam odmah shvatio šta kaže, ali sam znao da je značajno. Probudio sam se i razumio: prijatelji su mi donijeli darove.

- Koji prijatelji?

- Ne znam. Dvojica. Uzmi.

Znao sam, nije trebalo ni da pitam, znao sam i da će doći. Znao sam odavno, čekanje je bilo dugo, ali sam znao.

Grebao sam prstima uz vrata, da se dignem. Nisam tu sjedio slučajno.

- Dvojica?

- Dvojica. Predali stražaru.

- Šta su rekli?

- Ne znam.

- Kaži da pita ko su?

Htio sam da čujem poznata imena. Hasan i Harun.

Ne, Hasan i Ishak.

Uzeo sam hranu, i hurme, i trešnje, bile su zelene bobe kada sam ovamo ušao, bile su ružičasti cvijet, želio sam da me protoči njihova bezbojna krv i da bez bola cvjetam svakog proljeća, kao i one, bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati.

Plašio sam se da mi zavežljaj ne ispadne, ruke su mi šuplje, ruke su mi radosne, ruke su mi lude i nemoćne, pritisnule su čvrsto na prsa ovaj dokaz da nisam mrtav. Znao sam da će doći, znao sam! Priklanjao sam glavu i udisao svježi dah ranog ljeta, žedno, željno, još, još, memla će se uskoro uvući u ovaj prozračni crveni miris trešanja, ublačenim prstima dodirivao im nježnu dječiju kožicu, za tren, za sat će se smežurati, ostariti. Svejedno, svejedno. To je znak, to je poruka s onog svijeta. Nisam sam, ima nade. Suze mi nisu potekle dok sam mislio da je kraj blizu, a sad su navirale neprestano iz oživjelog izvora očiju, sigurno ostavljajući trag na blatnoj oblozi lica. Neka teku, digao sam se iz mrtvih. Bio je dovoljan i najmanji znak da nisam zaboravljen, i izgubljena snaga se vratila. Tijelo mi je slabo, ali to nije važno, zgrijala me toplina negdje unutra, i nisam mislio na smrt, i nije mi više bilo svejedno. Došlo je i u posljednji čas, da me zadrži na strmini kojom sam klizio, da zadrži umiranje. A počelo je, zaista. (Uvjerio sam se, i ne samo ovaj put, da duša često može da održi tijelo, a tijelo dušu nikad: ona posrće i gubi se sama). Opet sam čekao.

Govorio sam: sjetili su se, Harune.