Dragulj Sankt Peterburga

Pustila se. Osjetila je kako joj prsti isklizavaju iz njegovih, kao da joj život isklizava iz ruku. Pala je na ledom prekriveno tlo gledajući kako joj vlak odnosi sve do čega joj je na ovom svijetu stalo. Kad su se tračnice izravnale, lokomotiva je ubrzala pokrenuvši zamašnjake i zlovoljno zapištala. Jens i Lidija nestali su joj iz vida. Ustala je, prateći vlak pogledom sve dok joj se nije izgubila iz vidokruga, nesvjesna da drhti i da joj je koža na nogama razderana.

“Jense!” vrištala je. “Lidija!”

Pokušala je disati, no nije joj uspijevalo. Sve je izgubila. Nakon svega što je prošla kako bi bila ovdje, sada kada joj je život trebao iznova početi, sve je izgubila. Nagonski je počela trčati. Trčat će ako treba i do proklete Kine. Bateći nogama po tlu ponovo je posrnula, no ovoga puta uspjela je održati ravnotežu i nastaviti. Misli su joj se rojile po glavi. Imaju jedno drugo, Jens i Lidija. Bit će zajedno. Zauvijek zajedno. Sigurni.

Pluća su je počela boljeti te je shvatila gdje se nalazi, sama usred ničega. Nije imala ništa osim spoznaje koja ju je i držala na nogama: Jens i Lidija su zajedno, brinut će se jedno o drugom.

Bol. Bol što ih je izgubila ubijala ju je. No nastavila je trčati i baš kad joj se počelo crniti pred očima, u daljini je kroz maglu ugledala zadnji vagon vlaka. Trepnula je. Stajao je nepomično na tračnicama dok je siv dim iz lokomotive sukljao u nebo.

Potrčala je. Bila mu je sve bliže dok joj je srce luđački nabijalo u grudima. Stigla je do zadnjeg vagona, no on se nije pomaknuo, nestrpljivo brekćući na tračnicama. Stigla je i do drugog, a pluća samo što joj se nisu rasprsnula. Potom do prvog. A onda do ljestvi. Čvrsto ih je zgrabila. Ništa se nije dogodilo, vlak je i dalje mirovao. Oprezno se stala penjati uz ljestve sve dok nije uskočila u lokomotivu.

Ondje je stajao Jens prislonivši pištolj vlakovođi uz čelo. Osmjehnuo joj se. “Dugo ti je trebalo.”

Endnote

¹ Dovraga!

² zdravo

³ fijaker

⁴ čizme od dlake ili valjane vune