Iz povijesti albanskog naroda

Андрей Тихомиров Iz povijesti albanskog naroda

Albanci: formiranje naroda, migracije

Albanci su narod koji naseljava Albaniju, Kosovo (Rusija ne priznaje Kosovo kao zasebnu drzavu), Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, postoje albanske dijaspore u drugim zemljama, posebno u Italiji, Njemackoj, Svedskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Po nare?enjima albanskog jezika i etnografskim znakovima Albanci se dijele na gegove (na sjeveru, Skipanje na nare?enju gegova) i Toske (na jugu, Skiperije na nare?enju Toska). Od antropoloskih tipova me?u Albancima prevladava (posebno na sjeveru i istoku) brahicefalni (dinarski ili adrijatski antropoloski tip). Naziv " Albanci "mozda je nastao od rijeci mumbel –" bijeli "na latinskom i mumbel –" visoka planina " keltska rijec, dakle planine Alpe, nem. – Da, Franz. – da, gospodine. – Da, Italijan. Alpi. Odnosno, naziv" Albanci " za druge narode mogao bi znaciti stanovnike bijelih visokih planina. Na vrhovima planina cesto mozete promatrati bijeli snijeg, ledene kape.

Izgleda da su postojale i veze izme?u Kavkazske Albanije (drevne drzave u istocnom Kavkazu) i Balkanske Albanije (danasnje). Albanci su Indoeuropljani, bliski nestalim illirima, messapima i Tracanima. Iliri su drevna indoeuropska plemena na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka (Dalmati, ardiji, pannoni i dr.) i na jugoistoku Apeninskog poluotoka (japigi, Messapi i dr.). Ilirski jezik, zasebna grana indoeuropske obitelji jezika. Predstavljen je dvama vrstama: balkanskim (sjeverozapad Balkanskog poluotoka) i mesapskim (napisi iz 6. stoljeca prije nove ere). E. 1. st. n. e., otkriveni na jugoistoku Italije) jezicima.