Iz povijesti albanskog naroda

U prvoj polovici tisucljeca prije nove ere, u drustvenom ure?enju lokalnih ilirskih i frakijskih plemena otkrivaju se znacajne promjene. Naselja tog razdoblja sastojala su se od sela i malih utvr?enja smjestenih na visinama koje su vladale nad ovim podrucjem. Iskapanja ovih utvrda otkrivaju, kao sto je vec istaknuto, brojne metalne predmete, ukljucujuci nakit od zlata i srebra, kao i primjere visokokvalitetne keramike. Iskopavanja sela daju vrlo malo metalnih proizvoda; ukrasa gotovo da nema.; loncarski proizvodi su primitivni i gotovo se ne razlikuju od onih koji su se proizvodili u vrijeme neolita. Ocito je u utvr?enjima zivjelo plemensko plemstvo, a u selima redovni clanovi zajednice. To ukazuje na daleko napredan proces imovinske i drustvene raslojavanja kod balkanskih plemena. Cinjenica izdvajanja plemenskog plemstva, koja je, izgleda, zapocela jos u bronzanom dobu, potvr?uje i razliku u priboru prona?enom u bogatim i siromasnim grobljima. Ali progresivno raspadanje primitivnog komunalnog sustava nije dovelo do sredine tisucljeca prije Krista. do formiranja klasnog drustva na Balkanu (osim Grcke). Najblize tome su se priblizila juznofrakijska plemena koja su naseljavala teritoriju danasnje Bugarske, gdje u Mak.stoljecu prije nove ere pocinje formiranje drzava. Odnosi grckih kolonista s lokalnim plemenima, koji jos nisu nadzivjeli prvobitne zajednicke odnose, u to su vrijeme stekli veliko znacenje. Takav je odnos Grka s trackim plemenima na Balkanskom poluotoku, s lokalnim plemenima Juzne Italije i Sicilije, s Keltima i iberima, koji su u davna vremena naseljavali moderne teritorije Francuske i Spanjolske, sa Skitima, mjestima i drugima, plemenima na obalama Crnog i Azovskog mora. Grci su uspostavili mirne odnose s mnogim lokalnim plemenima na temelju trgovinske razmjene, koja je donosila ogromne koristi kolonijama, ali cesto su se doga?ali i slucajevi vojnih sukoba.

U 7.i 3. stoljecu prije nove ere na podrucju naseljavanja illirca Grci su osnovali niz trgovackih i poljoprivrednih naselja-kolonija. Zatim se halstatska zajednica raspada; formira se kelto-frakijska latenska kultura, neprijateljska prema illirima. Kelti pocinju guzvati Ilire sa sjevera, a Grci s istoka. Kelti su djelomicno potisnuli illire, a djelomicno ih asimilirali. U 3.stoljecu prije Krista, kada su se Iliri sukobili s Rimljanima, bili su uglavnom u fazi raspadanja plemenskog sustava. Neki znanstvenici smatraju da su potomci drevnih Ilira suvremeni Albanci. Spomenik kulture illirca sacuvani su u Austriji, Albaniji, Italiji, Makedoniji, Srbiji.

Postoji mogucnost da nakon preseljenja sa Karpata na Balkan poluotok je pripadao do гаплогруппе R1a индоевропейцы asimilirali s lokalnim палеобалканскими plemena гаплогруппы I2a, zbog cega su poznati po pisanim izvorima – фракийские narodi (u kojima dominira гаплогруппа I2a s malom dozom гаплогруппы R1a); novi jezik je nastao na temelju jezik osvajaca, odnosno na индоевропейской osnovi, вобрав u sebe neke lokalne karakteristike. Neki istrazivaci smatraju da su frakijci haplogrupa od 91. Isticu 9 гаплогрупп modernih albanaca: E1b1b1 (M35), J2 (M172), R1 (M173), I (M170), G (M201), K (M9, xP), J1 (M267), H1 (M52), E (xE1b1b1), sto ukazuje na njihovu izuzetno mijesano podrijetlo. Haplogrupa grupa slicnih haplotipova koji imaju zajednickog pretka kod kojeg je doslo do mutacije naslije?ene svim potomcima (obicno jednonukleotidni polimorfizam). Izraz" haplogrupa " siroko se koristi u populacijskoj genetici i genetskoj genealogiji – znanosti koja proucava genetsku povijest covjecanstva proucavanjem haplogrupa hromozoma (DNK), mitohondrijske DNA (mtDNA) i hCG-haplogrupe. Genetski markeri iz DNK-a prenose se s kromosomom iz DNK-a iskljucivo s oceve strane (to jest s oca na sinove), a markeri mtDNA s majcine strane (s majke na svu djecu). Dakle, muskarci su nositelji markera mtDNA i mtDNA, dok su zene samo mtDNA. Haplotipovi na autosomnim markerima prikazani su i kod muskaraca i kod zena.