Iz povijesti grckog naroda

Znanstvene ideje o krito-mikenskom razdoblju uglavnom se temelje na podacima arheologije. Iskopavanja su pokazala da pocetak neolitske epohe na podrucju Krita datira iz 6.i 5. tisucljeca prije nove ere. u pocetku i 1. polovici 3. tisucljeca prije nove ere na Kritu se primjecuje prelazak s kamena na bakar, a zatim i na broncu. Pocetkom 2.tisucljeca prije nove ere pripadaju najstarije gra?evine takozvanih "palaca" u Knossu, koje su predstavljale slozen kompleks paradnih prostorija, radionica, skladista i sl., koje su kasnije vise puta preure?ene. Osim toga, i kasnija razdoblja ukljucuju ostatke kritskih gradova (u danasnjoj Turskoj) i naselja. U narednim stoljecima materijalna kultura Krita, o cemu svjedoce brojni nalazi visoko umjetnickih proizvoda, freske, posu?e, oru?a rada i sl.ocisceni u "palacama", nastavlja se razvijati. Vrhunac je u 2. cetvrtini 2. tisucljeca prije nove ere na Balkanskom poluotoku, pocevsi od prvih stoljeca 2. tisucljeca prije nove ere. E., pod snaznim utjecajem Krete, takozvana mikenska kultura formira se u Peloponezu (Mikena, Tirint itd.) i srednjoj Grckoj, koja svoj najveci razvoj postize u vrijeme kada kultura na samoj Kreti vec ulazi u pojas propadanja. Nositelji ove kulture, izgleda, bili su preci grckih plemena. Kultura Krita ima odre?eni utjecaj i na obali Male Azije, gdje se razvija takozvana trojanska kultura sa sredistem u gradu Troji. Sireci se po cijelom Egejskom bazenu, kretska kultura dobiva nove osobine koje razlikuju njene spomenike od spomenika otkrivenih na samoj Kreti. To daje razlog da se ona vise ne naziva kulturom jedne Krete, vec krito-mikenskom kulturom. Odvojeni nalazi stvari krito-mikenskog tipa prona?eni su na teritoriji Egipta, Sirije, Palestine, otoka Kipra, obale Sicilije i Juzne Italije, juzne francuske, obale Crnog mora. Me?utim, pri takvim razmjerima teritorijalnog sirenja, krito-mikenska kultura obuhvacala je samo ogranicene krugove stanovnistva. Zarista ove kulture koegzistiraju s mnogo primitivnijim oblicima materijalnog zivota glavnine stanovnistva ovih teritorija. Usporedba spomenika krita s spomenicima Egipta i zemalja Mezopotamije omogucuje pretpostavku da je u 2.tisucljecu prije nove ere na Kritu postojalo klasno robovlasnicko drustvo. Otprilike od 14.do 13. stoljeca prije Krista prestaje daljnji razvoj krito-mikenske kulture. Erupcija Santorina (Tira) oko 1380 to je dovelo do toga da je krito-mikenska kultura propala, ovaj doga?aj je potkopao vjeru u "mocne bogove" me?u lokalnim stanovnistvom, u velikoj mjeri unistio ekonomiju drevne Grcke, Krita, Egipta. Na samom kraju 2.i pocetkom 1. tisucljeca prije Krista. e. u podrucju materijalne kulture primjecuje se poznata vrsta regresije. To je bilo zbog velikih plemenskih pokreta koji su se pojavili na Balkanu.

Homerove pjesme, cije stvaranje datira iz 8. i 7.stoljeca prije Krista, glavni su izvor podataka o grckom drustvu u razdoblju raspadanja primitivnog komunalnog sustava i nastanka robovlasnickih odnosa. Poeme su se sastojale od pjesama, od kojih se svaka mogla izvesti zasebno, kao samostalna prica o odre?enom doga?aju iz zivota njenih junaka. Moze se zamisliti da je pjevac-pripovjedac (koji su stari Grci zvali AED, a kasnije rapsod) na gozbama zamoljen da pjeva odre?ene odlomke (pjesme) iz dugih pjesama bogatih raznim doga?ajima. Ako su gozbe zeljele cuti o herojskim podvizima pod zidinama drevne Troje, pjevac lot, zvukovi cithare pjevali su o Trojanskom ratu koji je izbio izme?u" bakrenih " Ahejaca (Grka), koji su iz Grcke plovili "crnokosim brodovima" do obala Male Azije, gdje je bila prekrasna "cvrsta" Troja (Ilion) i branitelji rodnog grada, hrabri trojanski ratnici.