Prorok

A još više uživate kršeći ih.

Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih, uza smijeh, razaraju.

Ali, dok gradite pješčane kule, ocean donosi još pijeska na žalo, A kad ih razarate, ocean se smije s vama.

Odista, ocean se uvijek smije s nevinima,

Ali, što s onima kojima život nije ocean, a ljudski zakoni nisu pješčane kule,

Nego za koje je život stijena, a zakon dlijeto kojim bi ga usjekli na svoju sliku i priliku?

Što s bogaljem koji mrzi plesače?

Što s volom koji voli svoj jaram i smatra šumskoga jelena i srndaća zabludjelim i potucačkim stvorenjima?

Što sa starom zmijom koja ne može svući svlaka, te sve druge naziva golima i besramnicima?

Što s onim koji podrani na pir i, kad se prejede i zamori, odlazi govoreći da su svi pirovi nasilje i da su svi svatovi kršitelji zakona?

Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?

Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.

I što je sunce njima nego bacač sjena?

I što li je priznati zakone nego sagnuti se i obilježiti sjene na zemlji?

Ali, vas, koji idete s licem prema suncu, kakve slike nacrtane na zemlji mogu zadržati?

Vi koji putujete s vjetrom, kakva će vjetrenica upravljati vašim smjerom?

Kakav vas ljudski zakon može svezati ako slomite jaram svoj, osim uz nečija zatvorska vrata?

Kakva se zakona morate bojati dok plešete, osim posrtanja preko nečijih željeznih lanaca?

I tko će vam to suditi ako strgate odjeću svoju, osim ako je ne ostavite na nečijem putu?

Orfaležani, možete prigušiti bubnjanje, olabaviti žice na liri, ali tko će ševi zapovjediti da ne pjeva?

I govornik reče: Govori nam o Slobodi.

A on odvrati:

Pred gradskim dverima i uz ognjišta vaša gledah vas gdje padate ničice i obožavate svoju slobodu,

Kao što se robovi ponizuju pred silnikom i slave ga, iako ih ubija.

Doista, u dubravi oko hrama i u sjeni tvrđavice gledah i najslobodnije među vama gdje slobodu vuku kao jaram i negve.

I srce je krvarilo u meni; jer, vi možete biti slobodni tek kad sama žudnja za traženjem slobode postane svagdašnji posao vaš, i kad prestanete govoriti o slobodi kao o svrsi i ispunjenju.

Bit ćete slobodni, doista, kad vaši dani ne budu bez briga ni vaše noći bez nevolje i boli.

Nego, prije, kad one opašu vaš život, a vi se, ipak, izdignete nad njih, goli i nevezani.

A kako da se dignete nad svoje dane i noći dok ne skršite lance koje ste, u osvit svojega razumijevanja, pričvrstili oko svojega podnevnog sata?

Uistinu, što slobodom zovete najtvrđi je od tih lanaca, iako mu se karike sjaje na suncu i zablješćuju vam oči.

I što biste, ako ne krhotine sebe samih, odbacili kako biste bili slobodni?

Ako biste pak nepravedan zakon željeli ukinuti, taj ste zakon vlastoručno napisali na svojem čelu.

Ne možete ga izbrisati paleći zakonike svoje ni umivajući čela svojih sudaca, pa makar i more izlili na njih.

A ako biste silnika da srušite s prijestolja, prvo vidite je li srušeno njegovo prijestolje podignuto u vama.

Jer, kako tiranin može vladati slobodnima i ponosnima nego s pomoću tiranstva u vlastitoj im slobodi i s pomoću sramote u vlastitom im ponosu?

A ako biste brigu da odbacite, tu ste brigu sami izabrali, više nego što vam je nametnuta.

A ako biste strah da raspršite, sjedište je toga straha u vašem srcu, ne u ruci strašiteljevoj.

Odista, sve se u vašem biću giba u stalnom poluzagrljaju: što žudite i čega se bojite, gnusno i poštovano, za čim idete i ono čemu biste umakli.

Sve se to giba u vama, poput svjetala i sjena u priljubljenim parovima.

I kad sjena iščezne i više je nema, svjetlost koja ostane biva sjena drugoj svjetlosti.

I tako, vaša sloboda, kad gubi okove, biva sama okov većoj slobodi.

A svećenica progovori opet i reče: Govori nam o Umu i Strasti.

A on odvrati govoreći:

Vaša je duša često bojište na kojem vaš um i vaša rasudna moć ratuju protiv vaše strasti i vašega nagona.

O kad bih bio mirotvorac u vašoj duši, da uzmognem preobraziti nesklad i suparništvo vaših počela u jedinstvo i melodiju.

Ali kako, dok vi sami ne budete mirotvorci, dakle ljubavnici svih svojih počela?

Vaš um i vaša strast krmilo su i jedra vaše moreplovne duše.

Ako se slomi bilo krmilo, bilo jedra, možete se samo valjati tamo-amo i da vas struja nosi, ili pak ostati nepomični nasred mora.

Jer je um, dok upravlja sam, ograničljiva sila; a strast, razularena, jest oganj što gori do samouništenja. Stoga, neka vaša duša uznosi vaš um do visina strasti, da uzmogne pjevati;

I neka upravlja vašom strašću s umom, da strast vaša može živjeti iz dana u dan uskrisujući, i da se poput feniksa diže iz vlastitoga pepela.

Htio bih da svoj razum i svoj nagon gledate kao što biste gledali ljubljene goste u svojoj kući.

Zacijelo, ne biste jednoga gosta častili više nego drugoga; jer tko je privrženiji jednome, gubi ljubav i povjerenje obojice.

Među bregovima, kad sjedite u prohladnoj sjeni bijelih jablanova, uživajući u spokoju i divoti dalekih polja i livada — neka srce vaše rekne u tišini: „Bog miruje u umu.”