Prorok

Da, odista, užitak je hvalospjev slobodi.

I rado bih da ga pjevate iz puna srca; ipak, ne bih da izgubite srca svoja pjevajući.

Neki od vaših mlađih traže užitak kao da je on sve, te ih osuđuju i grde.

Ja ih ne bih osuđivao ni grdio. Ja bih da traže. Jer, oni će naći užitak, ali ne njega sama. Ima on sedam sestara, a posljednja je od njih ljepša od užitka.

Jeste li čuli za čovjeka koji je, iskopavajući korijenje iz zemlje, našao blago?

A neki se od vaših starijih sa žaljenjem sjećaju užitaka kao zala počinjenih u pijanstvu.

Ali, žaljenje je zamračivanje duha, a ne njegova kazna.

Trebalo bi da se užitaka sjećaju sa zahvalnošću, kao što se ljeti raduju jematvi.

Ipak, ako im godi da se žale, neka im godi.

A ima ih među vama koji nisu ni mladi da traže ni stari da se sjećaju;

I iz straha od traženja i sjećanja, izbjegavaju sve užitke, da ne bi zapustili duh ili ga povrijedili.

Ali je čak i u njihovu odustajanju užitak.

I tako, oni, također, nalaze blago iako kopaju korijenje drhtavim rukama.

Ali, recite mi: tko može povrijediti duh?

Zar slavuj može povrijediti tišinu noći, ili krijesnica zvijezde?

I zar vaš oganj ili vaš dim smeta vjetru?

Zar mislite da je duh mirna lokva koju možete uznemiriti štapom?

Često, poričući svoj užitak, samo spremate žudnju u skrovišta svoga bića.

Tko zna da li nas ono što propustimo danas ne čeka sutra?

Čak i tijelo vaše poznaje nasljeđe i njegovu pravičnu potrebu i neće da bude prevareno.

A tijelo je harfa dušina,

I vaše je da iz nje izmamite ili slatku glazbu ili zbrkane zvuke.

I sad pitate u srcu: „Kako da razlikujemo ono što je dobro u užitku od onoga što nije dobro?”

Otiđite u svoja polja i svoje vrtove, i naučit ćete da je užitak pčelin da skuplja med sa cvijeta,

Ali je i užitak cvijeta da pčeli daje med,

Jer, pčeli je cvijet vrelo života,

A cvijetu je pčela glasnik ljubavi,

A oboma, pčeli i cvijetu, pružanje i primanje užitka jest potreba i zanos.

Orfaležani, budite u svojim užicima poput cvjetova i pčela.

A pjesnik reče: Govori nam o Ljepoti.

A on odvrati:

Gdje ćete naći ljepotu, i kako ćete je naći ako ona sama nije vaš put i vaša vodilja?

I kako ćete govoriti o njoj ako ona ne bude tkalja vašega govora?

Žalosni i povrijeđeni vele: „Ljepota je ugodna i nježna.

Poput mlade majke, napol bojažljiva zbog vlastite slave, ide ona među nama.”

A strasnici će reći: „Ne, ljepota je moćna i strašna,

Poput oluje trese zemlju pod nama i nebo nad nama.”

Umorni i iscrpljeni vele: „Ljepota je od tihih šapata. Ona govori u našem duhu.

Njezin glas ulazi u našu tišinu poput slabašna svjetla što dršće strašeći se sjene.”

Nemirni veli: „Čuli smo gdje vrišti među planinama,

I s njenim kricima dođe topot kopita, i lepet krila, i rika lavova.”

Obnoć noćobdije vele: „Ljepota će se dići sa zorom na istoku.”

A o podne radnici i putnici vele: „Vidjesmo je gdje se naginje nad zemljom s prozora zapada.”

Zimi vele snijegom zameteni: „Doći će s proljećem skačući preko bregova.”

A za ljetne žege žeteoci vele: „Vidjesmo je gdje pleše s jesenskim lišćem, i ugledasmo snježni nanos u njezinoj kosi.”

Sve to govoraste o ljepoti,

Iako, odista, ne govoraste o njoj nego o nezadovoljenim potrebama.

A ljepota nije potreba nego zanos.

Ona nije žedna usta ni prazna pružena ruka,

Nego, prije, zapaljeno srce i začarana duša.

Ona nije slika koju ćete vidjeti ni pjesma koju ćete čuti,

Nego, prije, slika koju vidite iako su vam oči sklopljene i pjesma koju čujete iako su vam začepljene uši.

Ona nije sok na ispucaloj kori drveta ni krilo pričvršćeno za kandže,

Nego, prije, vrt zauvijek u cvatu i jato anđela zauvijek u letu.

Orfaležani, ljepota je život kad život skine koprenu sa svoga svetog lica.

Ali, vi ste taj živat i vi ste ta koprena.

Ljepota je vječnost što se gleda u zrcalu.

AIi, vi ste ta vječnost i vi ste to zrcalo.

A stari svećenik reče: Govori nam o Vjeri.

A on odvrati:

Zar sam danas o čemu drugom govorio?

Nije li vjera sve stvari i svaka misao,

A i ono što nije stvar ni misao, nego čuđenje i iznenađenje, koje uvijek niče u duši, čak dok ruke tešu kamen ili napinju krosnu?

Tko može odvojiti svoju vjeru od svojih čina, ili svoje vjerovanje od onoga što ga zanima?

Tko može rasprostrijeti svoje sate preda se i reći: „Ovo je za Boga, a ovo za mene; Ovo mi je za dušu, a ovo za tijelo?”

Svi su vaši sati krila što lepeću kroz prostor od bića do bića.

Tko nosi svoju ćudorednost drukčije nego kao najbolju odjeću, bolje da bude gol.

Vjetar i sunce neće mu razdrijeti kožu.

A tko određuje svoj smjer pomoću ćudoređa, zatvara svoju dušu-pticu u krletku.

Najslobodnija pjesma ne dolazi kroz zasune i žice.

A komu je obožavanje prozor, da ga otvori ili zatvori, još nije posjetio kuću svoje duše, čiji su prozori od zore do zore.

Svagdašnji je vaš život vaš hram i vaša vjera.

Kad god u nj ulazite, ponesite sve sa sobom.

Ponesite plug, viganj, čekić i lutnju,

Ono što izradiste za nevolju ili za radost.

Jer, u sanjarenju se ne možete dići iznad svojih postignuća ni pasti ispod svojih propusta.

I povedite sa sobom sve ljude: