Prorok

I ovi moji mornari, koji slušahu zbor većeg mora, slušahu me strpljivo.

Sad više ne mogu čekati.

Spreman sam.

Potok je dospio do mora, i još jednom velika mati prima svoga sina na grudi.

Zbogom, Orfaležani,

Ovaj dan minu.

Zatvara se nad nama poput lokvanja nad svojim sutra,

Što nam ovdje bijaše dano, čuvat ćemo,

I ako ne bude dosta, moramo opet zajedno doći i zajedno pružiti ruke davaocu.

Ne zaboravite da ću vam se vratiti.

Još malo, i moja će čežnja skupljati prah i pjenu za drugo tijelo.

Još malo, čas odmora na vjetru, i druga će me žena roditi.

Pozdravljam vas i mladost koju provedoh s vama.

Tek se jučer sretosmo u snu.

Vi mi pjevaste u mojoj samoći, a ja od vaših čežnja sazidah grad na nebu.

No, probudismo se, i san naš prođe, i više nije zora.

Podne je nad nama, i naša polubudnost pretvori se u puniji dan, i moramo se rastati.

Ako se u sumrak sjećanja još jedanput sretnemo, govorit ćemo zajedno, i vi ćete mi pjevati dublju pjesmu.

I ako se naše ruke sretnu u drugome snu, sazidat ćemo drugi grad na nebu.

Govoreći tako, dade znak pomorcima, i oni pravo podigoše sidro i odriješiše brod s naveza, i zaploviše na istok.

I krik se začu od naroda, kao iz jednog srca, i diže se u suton i poleti nad morem poput snažna zvuka trublje.

Samo Almitra bijaše tiha, gledajući za brodom dok nije iščezao u magli.

I kad se svi ljudi raziđoše, ona još stajaše sama na nasipu, sjećajući se u srcu njegove izreke:

„Još malo, trenutak odmora na vjetru, i druga će me žena roditi.”

Tvoj i moj Libanon

Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj.

Tvoj je Libanon zemlja politike i njenih problema,

Moj je prirodni Libanon u svoj svojoj ljepoti.

Ti imaš svoj Libanon s programima i sukobima,

Ja imam svoj sa snovima i nadama.

Budi zadovoljan svojim Libanonom, kao što sam ja zadovoljan slobodnim Libanonom iz svojega viđenja.

Tvoj je Libanon zapetljani politički čvor koji Vrijeme nastoji odriješiti.

Moj je Libanon lanac humaka i planina što se s poštovanjem i veličanstveno dižu plavom nebu.

Tvoj je Libanon međunarodno pitanje koje još treba riješiti,

Moj Libanon jesu spokojne, čarobne doline po kojima se razliježe brenčanje crkvenih zvona i

žubor potoka.

Tvoj je Libanon prijepor između Zapadnjaka i njegova protivnika s Juga,

Moj Libanon jest krilata molitva što zorom lebdi, dok pastiri vode stada na pašu, i onda s večeri, kad se težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.

Tvoj je Libanon popis bezbrojnih duša,

Moj je spokojna planina što stoji između mora i nizina kao pjesnik između dvije vječnosti.

Tvoj je Libanon smicalica lisice kad se sretne s hijenom, i varka hijene kad se sretne s vukom.

Moj je Libanon vijenac uspomena na djeve što kliču na mjesečini i na djevice što pjevaju između gumna i tijeska za vino.

Tvoj je Libanon šah koji igraju biskup i general,

Moj je Libanon hram u kojem moja duša nalazi sklonište kad se izmori od ove civilizacije što juri na škripavim kotačima.

Tvoj Libanon jesu dvojica ljudi: porezovnik i poreznik.

Moj Libanon jest čovjek što drži glavu među dlanovima u hladovini Svetih Cedrova, zaboravivši sve osim Boga i sunčane svjetlosti.

Tvoj Libanon jesu luke, pošte i trgovina,

Moj je daleka misao, žarka ljubav i božanska riječ što je Zemlja šapće u uho svemiru.

Tvoj Libanon jesu službenici, zaposleni i direktori,

Moj Libanon jest stasanje mladosti, odlučnost zrele dobi i mudrost starosti.

Tvoj Libanon jesu zastupnici i odbori,

Moj Libanon jest ponovno sastajanje i okupljanje oko ognjišta za olujnih noći, kad mrak ublažava čistoća snijega.

Tvoj Libanon jesu stranke i sljedbe,

Moj je mladost što se penje na stjenovite visine, gazi potoke i luta poljima.

Tvoj Libanon jesu govor, predavanje i raspre,

Moj je pjev slavuja, šumor grana u gajevima, jeka pastirske frule u dolinama.

Tvoj Libanon jesu krinke, tuđe misli i prijevara,

Moj je Libanon obična i gola istina.

Tvoj Libanon jesu zakoni, pravila, isprave i diplomatski spis,

Moj jest zemlja u doticaju s tajnama života koje ona poznaje i ne znajući za svoje znanje; moj je Libanon čežnja što svojim osjetljivim vrškom doseže krajnji rub neviđenoga i vjeruje da je

to san.

Tvaj je Libanon namrgođen starac što gladi bradu i misli samo na se.

Moj je Libanon mladić, uspravan kao toranj, koji se osmjehuje poput zore i na druge misli

kao što midi na sebe.

Tvoj Libanon hoće da se odcijepi i da, istodobno, bude ujedinjen sa Sirijom.*

Moj Libanon niti se ujedinjuje niti odcjepljuje, niti se povećava niti smanjuje.

Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj,

Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove, a ja imam svoju i njene sinove.

Ali, tko su sinovi tvojega Libanona?

Dopustite da vam ih pokažem u njihovoj zbiljnosti:

To su oni kojima su duše rođene u bolnicama Zapada, kojima su se duhovi probudili u krilu gramzivog izigravanja plemenitosti:

Oni su poput savitljivih grana što se njišu lijevo-desno. Oni dršću zarom i s večeri, ali nisu

svjesni svojega drhtanja.

Oni su kao bez jarbola i krmila brod što ga ljuljaju valovi. Sumnjičavost je njegov

zapovjednik a luka mu pećina zloduha; jer, zar svaka prijestolnica u Europi nije pećina

zloduha?