Prorok

Tvoja je nutarnja duša, prijatelju moj, okružena samoćom i povučenošću. Da nema te samoće i te povučenosti, ti ne bi bio ti i ja ne bih bio ja. Da nema te samoće i te povučenosti, ja bih, čuvši tvoj glas, pomislio da sam govorim; ipak, da ti vidjeh lice, pomislio bih da gledam u zrcalo.

Jedne godine nezabilježene u povijesti

… Uto se iza vrbika ukaza lijepa djevojka kose što doticaše tlo. Zastade uz usnula mladića i dodirnu njegovu nježnu obrvu svilenom mekom rukom.

On pogleda u nju sanjivim očima kao da ga probudiše sunčane zrake.

Kad shvati da uza nj stoji emirova kći, pade na koljena kao Mojsije kad ugleda gorući grm.

Pokuša govoriti. Riječi mu nedostajahu, ali njegove suzne oči zamijeniše jezik.

Mlada ga djevojka zagrli, poljubi ga u usne; onda ga poljubi u oči, sušeći njegove obilne suze i usne svojim poljupcima.

Glasom nježnijim od šumora trske, ona reče: „Vidjeh te, dragi, u svojim snovima; promatrah tvoje lice u svojoj samoći. Ti si izgubljeni drug moje duše i druga, bolja polovica, od koje se odvojih kad mi bješe naređeno da dođem na ovaj svijet.”

„Dođoh ovamo potajno da se združim s tobom, dragi. Ne boj se; sad si u mojim rukama. Ostavih slavu koja okružuje oca mojega i dođoh da idem za tobom do svršetka svijeta, i da s tobom ispijem čašu života i smrti.”

„Dođi, dragi, pođimo u pustinju, daleko od civilizacije.”

I ljubavnici krenuše u šumu, u mrklu noć, ne bojeći se ni emira ni sablasti tame.

Zaboga, srce moje

Zaboga, srce moje, taji svoju ljubav,

i skrivaj tajnu od onih koje vidiš

i bit ćeš bolje sreće.

O onome tko otkriva svoje tajne misle da je bedak;

muk i tajnost mnogo su bolji onome

tko se zaljubi.

Zaboga, srce moje, ako tko upita

„Što se dogodilo?”, ne odgovaraj.

Ako te upitaju: „Tko je ona?”,

Reci da ljubi drugoga

I pravi se da za to ne haješ.

Zaboga, ljubavi moja, sakrij svoju strast;

Tvoja bol jest tvoj lijek, jer je ljubav

duši kao vino čaši — što vidiš,

prozirno je; što je skriveno, njegov je duh.

Zaboga, srce moje, sakrij svoje nevolje;

tada ćeš, i u huku mora i lomu nebesa,

biti sigurno.

Crvendać

O Crvendaću, zapjevaj! jer je tajna vječnosti

u pjesmi.

Želio bih da sam, kao ti, slobodan od zatvora

i lanaca.

Želio bih da sam, kao ti, duša što leti

nad dolinama,

Pijući svjetlost kao što se vino pije

iz eterskih pehara.

Želio bih da sam kao ti, nevin, zadovoljan

i sretan,

Ne znajući za budućnost i zaboravljajući prošlost.

Želio bih da sam kao ti u ljepoti, draži

i otmjenosti,

Dok mi vjetar širi krila

da ih uresi rosa.

Želio bih da sam kao ti, misao što lebdi

nad zemljom,

Lijući moje pjesme između šume

i neba.

O Crvendaću, zapjevaj! i rasprši mi tjeskobu.

Slušam glas u tvojem glasu

koji mi šapće u nutarnjem uhu.

Džubran Halil Džubran

Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar Džubran Halil Džubran (Kahlil Gibran) rodio se 6. prosinca 1883. u Bšareji, stotinjak kilometara od Bejruta, u sjevernom Libanonu, kraju cedrova, koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta. Mati mu je bila kći maronitskoga svećenika, pripadnika monofizitske kršćanske crkve, u kojoj se sirijski, ili aramejski — jezik kojim je govorio Krist — upotrebljava u bogoslužju.

Pošto je 1869., četrnaest godina prije Džubranova rođenja, bio otvoren, s izvođenjem Verdijeve Aide, Sueski kanal, stotine tisuća ljudi — koji su prije toga trgovali devama i konjima, držali svratišta za putnike, vodili mnogobrojne karavane — ostale su bez posla. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, SAD. .

Taj veliki val odnio je i Džubranovu obitelj u Boston, u SAD, kad mu je bilo samo 12 godina. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu, vraća se u Bejrut, gdj se upisuje na medicinu i usavršava se u arapskome jeziku.

Iz Bejruta preko Grčke, Italije i Španjolske, odlazi u Pariz (1901–1903), gdje izlaže crteže, o kojima sam August Rodin veli da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara, Williama Blakea.

Džubran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige, crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom.