Prorok

Ti su sinovi Libanona snažni i slatkorječivi među sobom, ali slabi i nijemi među Europljanima.

Oni su slobodni i žarki reformatori, ali samo u novinama i za govornicom.

Krekeću kao žabe i vele: „Oslobađamo se svojega starog dušmanina”, dok im je stari

dušmanin skriven u vlastitim tijelima.

Stupaju u sprovodu pjevajući i trubeći, ali povorku svatova na konjima pozdravljaju s

kuknjavom i trganjem odjeće. Ne osjećaju gladi dok je ne oćute usvojim džepovima.

Kad susretnu koga čija je glad duhovna, ismijavaju ga i klone ga se govoreći: „On je

samo sablast što hoda po svijetu priviđenja.”

Oni su poput robova koji, zato što su im zarđali okovi zamijenjeni sjajnima, misle da su

slobodni.

To su sinovi tvojega Libanona. Ima li i jednoga među njima odlučna poput stijena Libanona,

ili plemenita kao libanonske planine, ili slatka i bistra kao libanonska voda ili čista i

svježa kao okrepljujući libanonski lahor?

Ima li i jednoga među njima koji može tvrditi da je njegov život bio kap krvi u žilama

Libanona, ili suza u očima, ili osmijeh na usnama?

To su sinovi tvojega Libanona. Koliki li su u tvojim očima, kolišni li su u mojima!

Daj da ti sad pokažem sinove mojega Libanona:

Oni su seljaci koji krševitu zemlju pretvaraju u voćnjake i vrtove.

Oni su pastiri koji vode stada iz jedne u drugu dolinu da bi povećali, umnožili i ponudili

vam svoje meso kao hranu i svoju vunu kao ruho.

Sinovi mojega Libanona jesu obrezivači loze koji tiješte grožđe i prave dobro vino,

Očevi koji podižu dudove i drugi koji predu svilu,

Muževi koji žanju pšenicu i žene koje kupe snoplje,

Oni su zidari i lončari, tkači i ljevači crkvenih zvona,

Oni su pjesnici i pjevači koji svoje duše izlijevaju u nove stihove,

To su oni, koji, bez prebite pare, odoše iz Libanona u drugu zemlju, a srca im gore od zanosa

i odlučnosti da se vrate s obiljem zemlje u rukama i s lovorovim vijencima postignuća

da im krase čela,

Oni se prilagođavaju novoj sredini, i na cijeni su kamo god dođu;

To su sinovi mojega Libanona, neugasive zublje i sol nepokvarljiva,

Oni kroče krupnim koracima k istini, ljepoti i savršenstvu.

Što ćeš ti ostaviti zemlji libanonskoj i njenim sinovima za sto godina? Reci mi, što ćeš ti

ostaviti budućnosti osim pretvaranja, licemjerja i gluposti?

Vjeruješ li ti da će eter čuvati mrtvačke sablasti i zadah grobova?

Zamišljaš li da će život umotavati svoje tijelo u dronjke?

Doista ti kažem da će maslinova mladica koju seljak posadi na podnožju planine u Libanonu nadživjeti tvoja djela i postignuća. A drveno ralo što ga dva vola vuku po prizidima Libanona slavom nadmašuju vaše nade i častohleplje.

Velim ti, a svjedokinja mi je svijest svemira, da je pjev povrtarke na obroncima Libanona vredniji od blebetanja tvojih odličnika.

Sjeti se da si ništa. Ali, kad uvidiš svoju sitnoću, moja će se odvratnost prema tebi pretvoriti u suosjećanje i ljubav. Šteta što ne razumiješ.

Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj.

Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove. Budi zadovoljan njome ako te usrećuju prazni mjehurići. A ja, ja sam sretan i smiren sa svojim Libanonom, i ima sreće, zadovoljstva i spokoja u mojem pogledu na tu zemlju.

* Libanon je od 1944. nezavisna republika, odcijepljena od Sirije. Džubran je predvidio to odcjepljenje pedeset godina prije.

More

U gluho doba noći,

Dok čovjek drijema pod pokrivačima,

Šuma objavljuje:

„Ja sam snaga

Koju sunce izvuče

Iz srca zemlje.”

More ostaje tiho, govoreći samo sebi:

„Ja sam snaga.”

Litica veli:

„Vjekovi me podigoše da budem kao spomenik

Do sudnjega dana.”

More ostaje mirno, govoreći samo sebi:

„Ja sam spomenik.”

Vjetar zavija:

„Ja sam snažan,

Ja dijelim nebo i zemlju.”

More ostaje mirno, govoreći samo sebi:

„Vjetar je moj.”

Rijeka veli:

„Ja sam bistra voda

Koja taži žeđu zemlje.”

More ostaje mirno govoreći samo sebi:

„Rijeka je moja.”

Planinski vrhunac veli:

„Stojim visoko kao zvijezda Usred nebesa.”

More ostaje mirno, govoreći samo sebi:

„Vrhunac je moj.”

Mozak veli:

„Ja sam upravljač;

Svijet je u onima koji upravljaju.”

More ostaje drijemajući, govoreći u svojem snu:

„Sve je moje.”

Pregršt pijeska sa žala

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svojega srca.

Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti; a ako je malena, omalovažava te.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti;

On je neprekidno gibanje prema budućnosti.

Gladan, divljak bere plod s drveta i jede ga;

Gladan, uljuđen čovjek kupuje ga od čovjeka koji ga, pak, kupuje od čovjeka koji ga bere.

Umjetnost je korak od vidljivoga, poznatoga, do nepoznatoga.

Dok zemlja diše, mi živimo; kad prestane disati, umiremo.

Čovječje je oko povećalo; pokazuje mu zemlju većom nego što jest.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost.

A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda, sanja o slobodi.

Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu.