Šepajući sve do Tilininih odaja, ušao je i prešao dnevnu sobu, pa upao u spavaću pre nego što je shvatio da su sve svetiljke upaljene. Vatra u kaminu beše raspaljena cepanicama iz pozlaćenog sanduka za drva. Tilin, otkopčavajući dugmad na leđima, diže pogled kad on uđe i namršti se. Njena tamnozelena jahaća haljina bila je sva izgužvana. Vatra je pucketala i rasipala pravu kišu žiški uz odžak.
„Nisam očekivao da ćeš se tako brzo vratiti, kaza joj on, pokušavajući da smisli šta da radi. Razmatrao je mnogo šta što bi te noći moglo poći po zlu, ali ne i da se Tilin ranije vrati. Kao da mu se mozak zaledio.
„Surot je saznala da je jedna vojska nestala u Murandiji“, odgovori Tilin i lagano se ispravi. Glas joj je bio odsutan, jer je očigledno rečima posvećivala svega deo pažnje inače usmerene na odmeravanje Meta Kautona. „Koja je to vojska i kako cela vojska može da nestane - ne znam, ali zaključila je kako hitno mora da se vrati. Ostavile smo sve za sobom i došle što smo brže mogle na zveri koja je nosila samo nas dve i ženu koja je njome upravljala. Onda smo preuzele dva konja i same dojahale ovamo do pristaništa. Ona je čak otišla pravo u onu gostionicu preko trga gde su im svi zapovednici, mesto da dođe ovamo. Mislim da nema namere da noćas spava niti da pusti ikoga od njih da...“
Pustivši da joj reči zamru, Tilin mu priđe kao da lebdi preko tepiha i dodirnu njegov jednostavni zeleni kaput. „Kada imaš lisicu za ljubimca“, promrmlja, „muka je u tome što se pre ili posle seti da je lisica.“ Te krupne tamne oči zagledaše se u njega. Odjednom ga obema šakama zgrabi za kosu i povuče mu glavu u poljubac od kojeg su mu se nožni prsti ukočili. „To ti je“, kaza mu bez daha kada ga napokon pusti, „da ti pokažem koliko ćeš mi nedostajati.“ A onda, i ne trepnuvši i ni najmanje ne promenivši izraz lica, ošamari ga tako snažno da su mu srebrne zvezdice zaigrale pred očima. „A to ti je što si pokušao da se iskradeš dok nisam tu.“ Okrenuvši mu leđa, prebaci grivu vrane kose preko jednog ramena. „Raskopčaj me, lepa moja lisičice. Stigli smo tako kasno da sam rešila da ne budim služavke, ali sa ovim noktima nemoguće je otkopčati dugmad. Još jedna poslednja noć provedena zajedno - i sutra ću te poslati tvojim putem.“
Met se protrlja po obrazu. Mogla je zub da mu slomi! Bar mu je misli prodrmala. Ako je Surot u
„Odlazim noćas“, reče i uhvati Tilin za ramena. „A kada pođem, vodim sa sobom dve Aes Sedai s tavana. Pođi sa mnom. Poslaću Toma i Džuilina da nađu Beslana i...“
„Da pođem s tobom?“, uzviknu ona s nevericom i okrenu se da ga pogleda. Njeno ponosno lice bilo je prezrivo. „Golupčiću, nemam nameru da postanem
On ponovo pokuša da je uhvati za ramena, ali ona se izmače i pogleda ga tako prodorno da njemu ruke same padoše. Što je žurnije i hitnije mogao, on reče: „Tilin, postarao sam se da svi znaju da odlazim i da žurim da odem pre nego što se ti vratiš, da bi Seanšani znali kako ti nikakve veze nemaš s time, ali sada...“
„Vratila sam se i iznenadila sam te“, ona ga žustro prekide, „a ti si me vezao i ostavio ispod kreveta. Kada me ujutro otkriju, biću besna na tebe. Izvan sebe od besa!“ Nasmeši se, ali oči joj zablistaše čak i sada na ivici srdžbe, šta god ona rekla o lisicama i tome da će ga poslati njegovim putem. „Ponudiću cenu za tvoju glavu i reći Tuon da može da te kupi kada te uhvate, ako te i dalje želi. Biću savršena pripadnica Visoke krvi. Poverovaće mi, pačence. Već sam rekla Surot kako nameravam da obrijem glavu.“
Met se slabašno osmehnu. Verovao joj je od reči do reči. Ako ga uhvate, zaista će ga prodati. Sa ženama ti je kao da noću gaziš po trnjaku, govorila je stara izreka, a čak ni one ne znaju kuda te njihove staze vode.