„Nisam se javljala ovoliko dugo jer nisam mogla da razlučim kako da kažem ono što moram, ali sada uviđam da je jedini način da jednostavno saopštim činjenice. Skupa sa nekoliko drugih sestara, kojima ostavljam da same reše hoće li otkriti ono što ću ja, dala zavetovala sam se na odanost Ponovorođenom Zmaju, koji će trajati sve dok se Tarmon Gai'don ne okonča.“
Džavindra glasno uzdahnu i iskolači oči, ali Pevara samo prošapta, „Ta'veren.“ Mora da je o tome reč. Ta'veren je uvek bilo njeno objašnjenje za većinu uznemirujućih glasina koje stižu iz Kairhijena.
Cutama nastavi da čita, ne obazirući se na njih.
„Ono što činim, činim za dobro Crvenog ađaha i za dobro Kule. Ukoliko nisi saglasna, prepustiću se tvojoj kazni. Nakon Tarmon Gai'dona. Kao što si možda već čula, Irgejn Fetemid, Ronejla Vevanios i ja smo bile smirene kada je Ponovorođeni Zmaj pobegao kod Dumajskih kladenaca. Međutim, Izlečio nas je čovek po imenu Damer Flin, jedan od Aša'mana, i sve tri smo se u potpunosti oporavile. Ma koliko to zvučalo neverovatno, zaklinjem se pod Svetlošću i u nadu u spasenje i ponovno rođenje da je to istina. Radujem se povratku u Kulu, gde ću ponovo položiti Tri zakletve kako bih potvrdila posvećenost svom ađahu i Kuli.“
Opet smotavši pismo, ona malo odmahnu glavom. „Ima još, ali sve ostalo je krvavo cviljenje kako je ono što čini sve za dobro ađaha i Kule.“ Kako su joj oči blistale, reklo bi se da će Sašala zažaliti ako preživi Poslednju bitku.
„Ako je Sašala zaista Isceljena“, poče Pevara, ali tu stade. Ovlaži usne čajem, pa onda opet diže pehar i otpi veliki gutljaj. Ta mogućnost delovala joj je previše čudesno da bi bila stvarna, kao snežna pahulja koja na dodir može da se istopi.
„To je nemoguće“, procedi Džavindra, mada ne baš snažno. Svejedno, tu primedbu je uputila Pevari, kako najviša ne bi mislila da je namenjena njoj. Toliko se namrštila da joj je lice izgledalo još strože. „Smirivanje ne može da se Isceli. Umirivanje ne može da se Isceli. Pre će ovce da polete! Sašala
„Tovejn možda greši“, odvrati Cutama,