Završavale su bitne stvari, što je im je Egvena odobrila i na koje ih je ohrabrivala, ali Elejna je i dalje želela da požure, koliko god to bilo sebično. Vandena je pružala pravo bogatstvo dobrih saveta, što je prednost lijenog dugog iskustva i izučavanja, a kod Ninaeve su godine razračunavanja sa Seoskim savetom i Ženskim krugom u Emondovom Polju stvorile savršen osećaj za primenjenu politiku, koliko god ona to poriče.
Primoravši sebe da izgleda spokojno, okrenula se od usplamtelog ognjišta. Trinaest visokih naslonjača, jednostavno ali umešno izrezbarenih, bilo je poredano u obliku potkovice pred kaminom. Začudo, počasno mesto na kojem kraljica sedi ako u toj prostoriji prima posete najudaljenije je od vatre. Kakva god vatra bila. Po leđima smesta poče da joj biva toplije, dok joj se prednja strana hladila. Napolju sneg pada, gromovi trešte a munje sevaju. Baš kao u njenoj glavi. Smireno. Smirenost je jednoj vladarki potrebna koliko i jednoj Aes Sedai.
»Mora da su to najamnici", rekla je, ne uspevši da u glasu u potpunosti prikrije žaljenje. Vojnici s njenih imanja sigurno će početi da stižu za manje od mesec dana - kada konačno budu saznali da je živa - ali ljudima koje je Birgita regrutovala biće potrebno pola godine ili više pre no što nauče da istovremeno jašu i koriste mač. „I lovci na Rog, ako iko od njih bude hteo da pristupi i da položi zakletvu." Bilo je mnogo i jednih i drugih koje su vremenske prilike zarobile u Kaemlinu. Previše i jednih i drugih, većina bi ljudi rekla - pijandura, svađalica, dosada što uznemiravaju žene koje ne žele | njihovu pažnju. Bar će ih iskoristiti za nešto, da sprečavaju nevolje umesto da ih otpočinju. Želela je da nije mislila kako i dalje pokušava da ubedi sebe u to. „Skupo, ali riznica će to pokriti." I hoće, bar za neko vreme. Bilo bi bolje da što pre počne sa ubiranjima prihoda sa svojih imanja.
Za divno čudo, dve su žene pred njom veoma slično primile tu njenu objavu.
Dijelin je ljutito progunđala. Veliki okrugli broš na kojem su bili izrađeni sova i hrast Taravinovih bio je pričvršćen na visokom okovratniku njene tamnozelene haljine. To joj je bio jedini nakit. Pokazivanje koliko se ponosi svojom Kućom, možda i previše; Visoko sedište Kuće Taravin, kad se sve sabere, veoma je ponosna žena. Njena zlatna kosa prošarana je sedima, a tanane linije bora prave joj mreže oko uglova očiju, pa ipak, lice joj je odlučno a pogled odmeren i pronicljiv. Um joj je poput britve. Ili možda mača. Žena koja se jednostavno izražava i koja ne krije šta misli - ili bar tako deluje.
„Najamnici znaju svoj posao“, rekla je odbojno, „ali njih je teško obuzdati, Elejna. Kada ti je potreban dodir pera, oni su ti čekić, a kada ti je potreban čekić oni su negde drugde i kradu šta stignu. Odani su jedino zlatu, i to samo dok zlato traje. Ako te pre toga ne izdaju za više zlata. Sigurna sam da će se makar ovog puta gospa Birgita složiti sa mnom."
Ruku odlučno prekrštenih pod grudima i raskoračena u čizmama s visokim potpeticama, Birgita se lecnula kao uvek kada je neko oslovljava njenim novim zvanjem. Elejna joj je, čim su stigle do Kaemlina, gde je to moglo biti zabeleženo, darovala posed. Birgita je neprestano gunđala zbog toga kada su nasamo, a i zbog svih ostalih promena u svom životu. Njene nebeskoplave nogavice bile su istog kroja kao i one koje je obično nosila, nabrane i skupljene oko gležnjeva, ali kratak crveni kaputić imao je visok beli okovratnik i široka bela orukavlja opšivena zlatom. Sada je gospa Birgita Trehlajon
„Slažem se“, nevoljno je progunđala pogledavši Dijelin još malo pa ispod oka. Veza sa Zaštitnicom prenosila joj je ono Što Elejna čitavog jutra oseća. Ogorčenost, razdraženost, odlučnost. Mada je nešto od tih osećanja možda bilo i odraz njene ličnosti. Otkad su povezane, odražavaju se jedna na drugu na iznenađujuće načine, kroz osećanja i ne samo tako. Dapače, i mesečnica joj se pomerila za više od nedelju dana samo da bi se podudarala s Elejninom!