Ništa drugo nije bitno ako ne može da posluži kao nagoveštaj gde bi Tuon mogla biti – ali to je izuzetno važno. Neizmerno. Među Krvlju se već šapuće da je ona mrtva, iako je objavljeno da je otišla na duži obilazak vojske. Što je duže nema, to će ti šapati biti glasniji, a s njima i pritisak na Surot da se vrati u Seandar i da se izvini. Ne može da se odupire doveka pre no što je ocene kao toliku sei'mosijen da će je slušati samo njene sluge i vlasništvo. Pogled će joj biti prikovan za zemlju. I niska i visoka Krv, a možda čak i običan svet, odbijaće da razgovaraju s njom. Ubrzo nakon toga, naći će se na brodu ma šta zapravo želela.
Nema sumnje da će Tuon biti ljuta kada je pronađu, ali malo je verovatno da će njeno nezadovoljstvo biti toliko da Surot bude obeščašćena i prisiljena da preseče vene; stoga Tuon
Zasvođena vrata koja su se otvarala na predvorje lagano se odškrinuše i Surot smesta zatvori desno oko kako se zbog svetlosti iz druge prostorije ne bi odvikla od gledanja u mraku. Čim su se vrata dovoljno odškrinula, jedna bledokosa žena u prozirnoj odori kakve nose da'kovejl ušunja se u spavaću odaju i tiho zatvori vrata za sobom, tako da prostorijom opet zavlada mrkli mrak. Surot opet otvori oko i razazna senovitu priliku kako se šunja prema njenom krevetu – a druga senka, ogromna, odjednom se uzidgnu u uglu prostorije kada se Almandaragal bešumno diže na noge. Lopar može za tren oka preći preko sobe i skršiti vrat toj glupači, ali Surot je i dalje čvrsto držala bodež. Pametno je imati drugi odbrambeni red, čak i kada prvi deluje neprobojno. Na korak od kreveta, da'kovejl stade. U tišni koja je vladala njeno uplašeno disanje zvučalo je glasno.
„Prikupljaš hrabrost, Lijandrin?“, oštro upita Surot. Ta kosa boje meda, upletena u mnoštvo tananih pletenica, bila je dovoljna da je prepozna.
Da'kovejl ciknu i pade na kolena, pa pribi lice uz tepih. Bar je to naučila. „Nikad te ne bih povredila, visoka gospo“, slaga ona. „Znaš da ne bih.“ Glas joj je bio užurban i zvučala je zadihano. Izgleda da nikada neće naučiti kada da govori a kada da ćuti, ništa više nego što će naučiti kako da se obraća s poštovanjem. „Visoka gospo, obe smo u službi Velikog gospodara. Zar se nisam pokazala korisnom? Uklonila sam Alvin za tebe, da? Rekla si da bi volela da bude mrtva, visoka gospo, i ja sam je uklonila.“
Surot se namršti i u mraku pridiže u sedeći položaj, a pokrivač joj skliznu u krilo. Lako je zaboraviti da su da'kovejl prisutne, pa čak i ta da'kovejl, a onda se čoveku omakne nešto što ne bi trebalo. Alvin nije bila opasna, već samo dosada i smetnja, i osećala se nelagodno na položaju Surotinog Glasa. Kada je dostigla taj položaj, ostvarila je sve što je ikada želela, pa je verovatnoća da će ga i najmanjom izdajom ugroziti bila neverovatno mala. Istina, da je slomila vrat padajući niz neko stepenište, Surot bi osetila samo malo olakšanje zato što se otarasila te dosade, ali otrov zbog kojeg su joj se oči iskolačile a lice poplavelo sasvim je druga stvar. Čak i usred potrage za Tuon, to je privuklo Tragače u Surotino domaćinstvo. Bila je primorana da zahteva da dođu i istraže ubistvo njenog Glasa. Prihvatala je da u njenom domaćinstvu ima Osluškivača; ima ih u svakom. Ali Tragači se ne ograničavaju samo na slušanje i mogu da otkriju ono što mora ostati skriveno.
Bilo joj je iznenađujuće naporno da prikrije bes, pa joj je glas bio hladniji nego što je želela. „Lijandrin, nadam se da me nisi probudila samo da bi opet moljakala.“
„Ne, ne!“ Budala je digla glavu i čak ju je pogledala pravo u lice! „Visoka gospo, stigao je neki oficir kojeg je poslao general Galgan. Čeka da te odvede generalu.“
Surot je bila toliko razdražena da ju je glava zabolela. Žena je odugovlačila predaju poruke od Galgana