„Pošlo mi je za rukom da postanem deo onoga što bi se moglo nazvati vladajućim savetom u Salidaru“, spokojno joj odgovori Siva. „Postarala sam se da sede tamo i da ne rade ništa i raširila glasine da te mnoge među njima zapravo potajno podržavaju. Sestre zgledale su se s tolikom sumnjom, da mišljenja sam da bi se većina u tom trenutku ubrzo vratila u Kulu, ali onda su se pojavile i druge Predstavnice sem Plavih. I pre nego što sam shvatila šta se dešava, izabrale su svoju Dvoranu Kule i vladajući savet, pa je s time bilo završeno. Svejedno, nastavila sam da činim šta sam mogla. Znam da si mi zapovedila da ostanem s njima sve dok sve one ne bi bile spremne za povratak, ali to mora da će se desiti za svega nekoliko dana. Moram reći, majko, odlična je odluka da se ne sudi Egveni. Najpre, obdarena je za otkrivanje novih tkanja, u čemu je bolja čak i od Elejne Trakand ili Ninaeve al’Mere. A potom, pre nego što su je uzdigle, Lelejna i Romanda nadmetale su se koja će biti Amirlin. Pošto je Egvena živa, nastaviće da se oko toga bore, ali nijedna u tome neće uspeti, da? Ja mislim da će sada već ubrzo sestre početi da me slede. Za nedelju ili dve Lelejna i Romanda biće same sa ostatkom njihove takozvane Dvorane.“
„Otkud si znala da se maloj Al’Verovoj neće suditi?“, zatraži Elaida da čuje. „Otkud si znala da je uopšte živa? Tama, skidaj taj štit s nje!“
Tarna je posluša, a Beonin joj klimnu kao u znak zahvalnosti. I to male zahvalnosti. Zbog tih krupnih plavo-sivih očiju Beonin izgleda možda kao da je neprestano iznenađena, ali zapravo je veoma staložena žena. Kada se staloženost upari s potpunom posvećenošću zakonu, ali i sa slavoljubljem, što je kod nje podjednako prisutno, Elaidi je smesta bilo jasno da upravo Beonin treba poslati za sestrama što su pobegle od Kule. A žena je pretrpela potpuni neuspeh! O, posejala je malo razdora, ali zapravo nije postigla
„Majko, Egvena, ona može da uđe u Tel’aran’riod čim zaspi. Lično sam bila tamo i videla sam je, ali ja moram da se služim ter’angrealom. Nisam mogla da ponesem nijedan od onih koje pobunjenice imaju sa sobom. U svakom slučaju, razgovarala je sa Sijuan Sanče – tvrdi se da je to bilo u njenim snovima, mada mislim da je daleko verovatnije kako se to odigralo u Svetu snova. Izgleda, ona da je kazala kako je zatvorenica, ali nije htela da kaže gde i zabranila je pokušaje spasavanja. Mogu li da naspem sebi onaj čaj?“ Elaida je bila toliko zatečena da je ostala bez reči. Mahnu Beonin da priđe stolu, a Siva opet pade u naklon pre nego što mu priđe i oprezno nadlanicom dodirnu srebrni ibrik. Ona devojka može da
„Majko, ako Egvena to može, možda zaista jeste Snevač“, primeti Tarna. „Upozorenje koje je prenela Silvijani...“
„Beskorisno je, Tarna. Seanšani su i dalje duboko u Tarni i jedva na rubu Ilijana.“ Bar su ađasi voljni da joj prenose sve što saznaju o Seanšanima. To jest, nada se da joj sve prenose. Od pomisli na to, glas joj ogrube. „Sem ako
Tarna se malčice lecnu – niko ne voli tu poganu splačinu, čak ni Smeđe koje su se nagnale da je probaju – i odmahnu glavom. „Možemo da je nateramo da spava čitave noći, ali sutradan neće biti ni za šta, a ko zna da li bi to imalo uticalo na tu njenu sposobnost.“
„Majko, mogu li da ti sipam?“, upita Beonin držeći vrhovima prstiju tananu belu šoljicu. „Tarna? Najvažnija vest koju imam...“
„Nije me briga za čaj“, oštro je prekide Elaida. „Jesi li donela sa sobom nešto da ti spase kožu od tvog bednog neuspeha? Znaš li tkanje za Putovanje, ili to Lelujanje, ili...“ Ima ih tako mnogo. Možda su sve to Talenti i veštine koji su bili izgubljeni, ali izgleda da većina još nisu imenovana.