Derviš i smrt

Sklanjao sam pogled od njih, i gledao u tanak mlaz vode, što se na kamenu razbijao u roj kapljica, bez boje, jer sunca nema: mislio sam da će me umiriti ono što živi samo za sebe, i uvijek. Ali je tjeskoba rasla.

Onda sam vidio kako su zastali, slušali nešto što ja nisam čuo, i krenuli u jednom pravcu.

- Kuda? - pitao sam jednoga.

- Tamo.

- Zbog čega?

- Svi idu.

Od Kuršumli-džamije dopirala je vika.

Ljudi su oživjeli i pošli brže.

Sokaci su zakrčeni, ništa ne mogu da vidim, ne mogu da čujem, pokušao sam da se proguram i iznenada upao u talasavu gomilu, kao u vir. Gnječila me, vukla, naprijed i nazad, od jednog zida do drugog, ne puštajući me ni časa sebi samom, držeći me čvrsto u zagrljaju, vrelom, nemirnom, prisnom, neugodnom, bilo je ružno, bilo je smiješno, kao da se sam đavo pobrinuo da me zaplete u mrežu stotina ljudskih nogu i ruku, i da me tako odvoji od svega što ise dešavalo. Zgnječen u gomili ljudi, mogao sam se gurati, kao i oni, mogao sam vikati, prijetiti, ali nisam mogao odlučivati. Tako nepovratno spleten, bio sam jedan od mnogih, besmislena i strašna snaga koja se izgubila.

Onda mi se dešavala čudna stvar: zaboravljao sam koliko je moj položaj nemoguć, neprihvatljiv, i na čitave trenutke su me korijen i otpretano sjećanje vraćali među njih, izjednačujući nas. Nisam više bio uhvaćen. Nije me vrijeđalo što me guraju, nije mi bio neugodan miris oznojenih ljudi, zaboravljao sam da treba nekud da se probijem, da stignem na pravo mjesto, da nešto riješim. Ovdje je bilo moje pravo mjesto, isto sam što i oni, uzbuđen mnoštvom, uzbuđen vikom, uzbuđen zajedničkom snagom, oslanjao sam se ramenima na ljude oko sebe, dizao ruke, prijetio nekome ko nije tu, oslobođen svih strahova, uvjeren da je došlo vrijeme kad se krivice naplaćuju, čak i prastare, u krvi prenesene, i vikao, glasno, kao i ostali. Šta sam vikao? Ne znam. Možda: smrt! Mislio sam tako. Ili sam pripajao svoj bezoblični glas drugima, kao krik, kao prijetnju, da bude jača, jer sam njihov. Ne! Bio sam svoj, stoglasan, storuk, stoglav, hiljadu muka je bilo u meni, svačijih a mojih. Urlikao sam: aaa! Misleći: osveta! Misleći: krv! Misleći: kraj! Čemu kraj? Oh, svemu što ne valja, što nije za ljude. Znao sam to, i ne misleći. Svijetlo nebo se otvaralo preda mnom.

A onda sam se ponovo izdvajao, otrzao se od svoga korijena, osjećao laktove, i znoj, i ljutio se što urliču, i što ne mogu da izađem. - Pustite me! - vikao sam, mrzeći ih, zatvoren i onemogućen, potpuno im stran.

Tada sam čuo šta viču, na što se tuže, kome prijete. Niko nije pomenuo hadži-Sinanudina, niko ga se nije sjetio, čak ni slučajno. Pominjali su samo ono što se njih ticalo, samo što je njih tištalo. A tištalo ih je mnogo šta, nestašica, skupoća, strah, velike i male nepravde, prazna obećanja, puste godine, iznevjerene želje, suviše česte noći, rane starosti, male ljubavi, velike mržnje, nesigurnost, poniženja, sav onaj jad što se zove život.

Kupilo se, i skupilo, mnogo tih prnja, i sad su svoja nezadovoljstva izvikivali, kao na vašaru, ogorčeno pokazujući to svoje bogatstvo; poklanjali, da primi ko hoće, ili nudili u zamjenu, za mržnju, ili za krv.

U predasima, između dva krika, kao na bojištu između dva puščana metka, pričali su zadihano, u malo riječi, kako je sinoć ubijen stražar na kuli, bez puške i bez noža, i ostao na nogama, mrtav; kako se u Karanfil-mahali rodilo dijete s jednim okom na čelu. Htjeli su da nešto sudbinsko bude iznad ove njihove ljutnje.

Postalo je nesnosno. Sve je toplije, sve gušće, sve luđe, gomila me vuče, gomila me okreće, kao voda, iver sam, trunka, vrte me u kovitlac, upirem se laktovima u nečija rebra, vičem, viču i ostali, gazim po nekome, huči bujica, posrćem, zgaziće i mene, hvatam se za nečiji vrat, kao davljenik, sad voda nadire na drugu stranu, podavićemo se, protutnjalo je drugim sokakom, ustava je popustila, dišem lakše, jurim za ostalima, pokušavam da ih zaustavim, da ih smirim, strah me obuzeo, ne znaju više kuda jure ni šta hoće, oni su otisnuto kamenje, oni su divlja bujica.

Pred muselimatom se čula pucnjava.

- Šta je to?

- Sejmeni pucaju.

Niko se nije zaustavio.

Kad sam dojurio, zasopljen, na kaldrmi je ležao mladić, u okrvavljenoj beznoj košulji. Oko njega je stajalo nekoliko ljudi, u krugu, a neko, kome nisam vidio lice, klečao je pored ubijenog, pokušavajući da mu digne glavu.

Gomila je provalila u zgradu, čulo se kako prevrće i uništava.

Muselima i sejmena nije bilo, pobjegli su.

Prišao sam čovjeku što je čučao nagnut nad okrvavljenim mladićem. Obojica su u seljačkom odijelu, i bilo mi je žao što nije drukčije.

- Je li mrtav?

Držao mu je glavu kao djetetu, na lijevoj ruci, i sa strahom gledao u lice bijelo kao zid, očekujući da se vrati crvenilo, da zadršću usta, da sve bude kao maločas.

Mladi su obojica.

- Je li ti to brat?

- Došli smo na pazar - govorio je smeteno, sazivajući nas nemirnim očima, još u onome što je bilo, ne usuđujući se da priđe ovom času. - Da kupimo soli.

- Spusti ga na zemlju.

- I klinaca. Kuću pravimo.

- Spusti ga, mrtav je.