Derviš i smrt

- Ja mu kažem: džaba smo došli, zatvoreno je. A on veli...

Debelim težačkim prstima je nježno dodirnuo mrtvačevo lice, i počeo tiho da ga doziva:

- Ševkija! Ševkija!

Otac će se ljutiti što ste dugo ostali, otac će te grditi što nećeš s njim doći kući, ustani, Ševkija, probudi se.

Ševkija, gdje si?

Gdje si, Harune?

Gdje ste, sva braćo izgubljena i pobijena?

Zašto nas razdvajaju, kad smo razdvojeni svakako? Da li zato da to saznamo? Ili da zamrzimo, kad nismo znali voljeti?

- Ubili su ti brata. Hoćeš li da ga ovdje sahranimo?

Sad mu je grijao obraz čitavim dlanom.

- Ponesi ga. Neka mu bar dženeza bude lijepa.

Ponio je mrtvaca. Kao dijete, kao presavijenu mahramu, kao snop pšenice, široko gazeći po čaršijskoj kaldrmi, navikom sa oranica, još gledajući u bratovljevo lice s ludom nadom.

Išao sam ispred mladog mejta i glasno govorio molitve.

Čuo sam ljude kako viču, mnogo ih je, bijes im još nije klonuo.

Na raskršću, kod mešćeme, stao sam u stranu, da svi vide mrtvaca na mladićevim rukama.

Uokvirili su ga u polukrugu i gledali, ćuteći.

Proučio sam dovu, i pošao prema džamiji.

Iza mene, iza nas, čuo se urlik, prasak džamova, bubnjanje udaraca.

Nisam se okrenuo.

Blizu džamije sreo sam hafiz-Muhameda i zamolio ga da se pobrine za mrtvog i živog brata, a ja sam pošao niz sokak.

- Kuda ćeš?

Odmahnuo sam rukom. Zaista nisam znao.

- Tražio te Hasan.

Kao da me obasjalo to ime. Umorilo me ovo vrijeme bez njega. Danas, sad, odmah, potrebniji mi je nego ikad. Ali ću još čekati.

Koračao sam uz brdo, da osjetim penjanje, da me zamori napor. Želim da se isključim, od jutros sam napregnut, prisutan u svakom trenutku.

Neka vrijeme traje bez mene, neka posvršava što hoće, samo.

Morao sam da se udaljim od čaršije, baš u tom času, da se odmaknem, kao od vatre, da ne budem ni krivac ni svjedok.

Pokušavam da se izdvojim.

Jesen je, kasna, stabla šljiva su gola, i mrka, vrhovi kamenih brda su u magli. U prosjeklinama između mahalskih kuća tiho cijuče vjetar.

Skoro će snijeg, kažem sam sebi.

I ne tiče me se.

Pokušavam da koračam kao dokoni šetač.

Odavno nisam bio ovdje, kažem.

I svejedno mi.

Vidim: djeca se igraju klisa. Čudno, kažem, djeca se igraju klisa.

I gle, to me se ticalo.

Djeca se igraju, a dole, u čaršiji, njihovi očevi ružno bjesne.

Pogledam: kasaba u dolini, tiha i neuzbuđena. Ljudi prolaze sokacima, sitni, neužurbani, bezazleni. Liče na ovu djecu, ovako iz daljine, s visine. A nisu djeca. Nikad im nisam vidio tako izbezumljena lica, ni tako surove oči, nisam mogao da ih prepoznam, zbog krvavih bionjača i iskeženih zuba, kao što se maškare o Bozuku unakaze. Ovo je njihov strašni blagdan.

Neću da mislim o njima, neću da mislim ni o čemu, vrijeme teče, vrijeme svršava sve, bez mene. Ne mogu ga ni zaustaviti ni požuriti.

Vrijeme kaplje, kao ova kiša, kap po kap.

Sklonio sam se pod strehu trošne mahalske džamije, uza zid.

I djeca su se razbježala.

Stari hodža, bijele brade, pognut nad štapom u drhtavoj ruci, nestvaran u ovoj tišini, polako je išao prema džamiji, sam, bez ijednog vjernika. Oni su dole, u kasabi, a njega se to nije ticalo. Njegova starost vidi važnije stvari. Pred džamijom je proučio ezan: uzaludan, jedva čujan doziv nekome koga nema.

To je podne.

Od ranog jutra sam na nogama. Osjetio sam umor, kao da me pritisnulo to izmjereno vrijeme.

Oslonjen leđima o zid džamije, gledam pred sobom sve gušće rojte kiše, što me odvaja od svijeta, i slušam nejaki mrmor hodžine molitve. Glas je zagrobni, beznadno tužan, potpuno usamljen, i gore je što ga čujem, jer govori i o mojoj usamljenosti. Ne mogu mu pomoći, zidom odvojen od njega, ni on meni.

Sam. Sam. Sam.

Sam, kao pod krivicom.

Ali, zašto bih ja bio kriv? Zar sam mogao nešto učiniti? Niko ih jutros nije mogao zaustaviti. Došlo je njihovo vrijeme namijenjeno zlu, kao mjesečeva mijena, jače od moje, jače i od njihove volje. Mogao sam ih odvraćati ili nagovarati, svejedno bi bilo.

Šta se dole dešava? Ili se već desilo? Ne znam, ne tiče me se. Bura je požnjevena, jer je vjetar sijan.

Zar je moralo išta da se desi? Sigurno se već sve smirilo, razišli su se kućama, postiđeni i nezadovoljni, ženama će pokloniti ono bijesa i žuči što im je preostalo, i ja bez ikakve potrebe pokušavam da se odvojim, uzalud vežući rastresenu pažnju uz jesen, gola stabla šljiva, kamene vrhove brda, skori snijeg, uzalud, jer je moja misao dole, u kasabi. Možda se nije desilo ništa, i ono što sam učinio ostalo je bez posljedica.

Ali ako sam i osjećao tjeskobu, možda i stid, što sam ubijenog mladića pokazao razjarenim ljudima, nisam se mirio s mogućnošću da se nije desilo ništa. Želio sam da se desi, i pristajao da pred Bogom primim svoj dio krivice.

Ova nedoumica je mučna, ali mi pričinjava i zadovoljstvo: savjest mi je živa, čak kad su i oni u pitanju.

Derviš je surov kao kobac i osjetljiv kao usidjelica. To je rekao Hasan, jednom, rugajući se, kao i obično. Možda ima pravo, jer me osjećanje mučnine ne napušta.