„Grizete se kao pacovi u zatvorenoj kutiji", reče Marigan. „Po svemu sudeći, izgledi ti nisu naročito sjajni. Možda bi trebalo da razmisliš o... drugim mogućnostima.“
„Taj prljavi jezik za zube!“ Ninaeva se besno zapilji u nju. „Za zube, tako te Svetlost spržila!“ Strah je još nadirao kroz narukvicu, ali i još nešto pored njega, nešto gotovo preslabo da bi postojalo. Jedva osetna iskra nade, možda. „Tako te Svetlost spržila", promrmlja ona.
Ženino pravo ime nije bilo Marigan, već Mogedijen. Jedna od Izgubljenih, uhvaćena u zamku sopstvene samouverenosti i ponosa i uzapćena usred Aes Sedai. Samo je pet žena na svetu to znalo, a nijedna od njih nije pripadala Aes Sedai, ali čuvanje Mogedijenine tajne bilo je zaista neophodno. Zbog zločina Izgubljenih, njeno smaknuće bilo je izvesno koliko i osvit sunca. Sijuan se saglasila; na svaku Aes Sedai koja bi savetovala da se sačeka, dolazilo je deset onih koje bi zahtevale da se pravda smesta izvrši. Ona bi dospela u neobeleženi grob zajedno sa svim njenim znanjima o Dobu legendi, kada se posredstvom Moći činilo ono o čemu se danas ni ne sanja. Ninaeva nije bila sigurna da li veruje u polovinu onoga što joj je žena ispričala o tom Dobu. Svakako je razumela manje od polovine.
Nije bilo lako iščupati podatke od Mogedijen. Ponekad je to bilo kao Isceljivanje; Mogedijen se nikad nije naročito zanimala za ono što je ne može usavršiti, po mogućstvu prečicama. Teško da će ta žena ikada otkriti istinu, ali Ninaeva je podozrevala da je ova bila nekakva prevarantkinja ili tome slično pre nego što se dušom zaklela Mračnome. Ponekad ona i Elejna jednostavno nisu znale šta da pitaju. Mogedijen je retko dobrovoljno iznosila bilo šta, to je bilo sigurno. Čak i tako, mnogo su toga naučile i većinu prenele Aes Sedai. Kao ishod svojih istraživanja i izučavanja u ulozi Prihvaćenih, naravno. Stekle su veliko poverenje.
Ona i Elejna bi saznanje o tome zadržale za sebe da mogu, ali Birgita je znala od samog početka, a Sijuan i Leani se moralo reći. Sijuan je znala dovoljno o okolnostima koje su dovele do Mogedijeninog hvatanja da bi tražila iscrpno objašnjenje, a imala je i načina da do njega dođe. Ninaeva i Elejna si znale ponešto od Sijuaninih i Leaninih tajni; činilo se da ove znaju sve njene i Elejnine, izuzev istine o Birgiti. Ravnoteža je bila tanana, s tim da su Sijuan i Leana imale malu prevagu. Osim toga, delovi Mogedijeninih otkrovenja ticali su se navodnih zavera i naznaka o postupcima Prijatelja Mraka i namerama drugih Izgubljenih. Jedini način da se to prenese bilo je da se izvede kao da informacije potiču od Sijuaninih i Leaninih uhoda.
Ništa o Crnom ađahu – skrivenom duboko i odavno odbačenom – mada je to Sijuan ponajviše zanimalo. Gadila se Prijatelja Mraka, ali sama pomisao na to da bi se Aes Sedai zaklele na vernost Mračnome bila je dovoljna da Sijuanin gnev pretvore u ledenu jarost. Mogedijen je tvrdila da se plaši da priđe
Ninaevu prože osećanje krivice i odvratnosti, i to ne prvi put. Može li ikakva količina znanja opravdati to da jedna Izgubljena izmakne pravdi? Ako je izdaju, biće kažnjene, verovatno na grozan način, sve koje su umešane, ne samo ona, već i Elejna, Sijuan i Leana. Ako je izdaju, Birgitina tajna izaći će na videlo. I sve to znanje biće izgubljeno. Mogedijen možda ne zna ništa o Lečenju, ali je dala Ninaevi desetak naznaka o onome što je moguće, i sigurno ima još toga u glavi. Sa ovima da je vode, šta bi sve na kraju mogla otkriti?
Ninaeva je želela da se okupa i to nije imalo nikakve veze sa vrućinom. „Razgovaraćemo o vremenskim prilikama", rekla je ogorčeno.
„Ti znaš više o praćenju vremenskih prilika nego ja.“ Mogedijen je zvučala umorno i odjek je kliznuo kroz narukvicu. Bilo je sasvim dovoljno pitanja na tu temu. „Znam samo da je ono što se dešava delo Velikog – Mračnog.“ Bila je toliko drska da se mazno osmehne na tu omašku. „Nema čoveka dovoljno snažnog da to izmeni.“