Većina muškaraca smatrala je kako će Merik, ili Benduin, biti prvi koji će dobiti odobrenje Mudrih da se oprobaju u Ruideanu. Efalin je jedina u toj grupi sumnjala da će iko dobiti odobrenje, ali i ona je samo sumnjala. Uz to, bila je dovoljno pronicljiva da svoje sumnje okolišno pomene jedino Sevani, nikome više. Njihovi umovi nisu mogli da prigrle mogućnosti odbacivanja starog i, uistinu, koliko god Sevana bila nestrpljiva da uvede novo, bila je svesna da će ih do toga morati lagano dovesti. Već se mnogo toga promenilo u starim načinima otkad su Šaidoi prešli Zmajev zid i ušli u Mokrozemlje – još uvek mokre u poređenju s Trostrukom zemljom – a još je više toga što će se promeniti. Kad ščepa Randa al’Tora, kad se uda za Kar’a’karna, poglavara nad poglavarima svih Aijela – ta glupost o Ponovorođenom Zmaju bila je budalaština mokrozemaca – poglavari klanova, a i septi, biće imenovani na nov način. Možda čak i vođe ratnih udruženja. Rand al’Tor će ih imenovati. Pokazujući tamo gde mu ona kaže, naravno. A to će biti samo početak. Postojalo je to mokrozemačko načelo predavanja položaja svojoj deci i deci njihove dece, na primer.
Južni vetar se za trenutak pojača. Mogao je da prikrije zvuk kola i konja mokrozemaca.
Ona ponovo namesti šal, obuzdavajući kreveljenje. Nikako ne sme da izgleda uznemireno. Pogled nadesno oterao je zabrinutost koja ju je obuhvatala. Tu je bilo skupljeno preko dve stotine Mudrih od Šaidoa. Najčešće bi je neke od njih posmatrale poput lešinara, ali sada su im svima oči bile uprte ka uzvišenju. Više no jedna nesigurno je nameštala šal ili popravljala glomaznu suknju. Sevana se napući. Na ponekom licu svetlucao je znoj. Znoj! Gde im je čast kad pokazuju uznemirenost pred svima?
Svi se malo ukrutiše kada se iznad njih pojavio mladi Sovin Nai, skidajući veo dok se spuštao. Išao je pravo ka njoj, kao što je i trebalo, ali je, na njeno nezadovoljstvo, dovoljno podigao glas da su ga svi mogli čuti. „Jedan od njihovih izviđača je pobegao. Ranjen je, ali još uvek jaše.“
Vođe društava počeše da se pomeraju pre nego što je završio. Tako neće moći. Oni će povesti u pravu bitku – Sevana jedva da je ikad u životu pridržala koplje – ali neće im dopustiti da ni na trenutak zaborave ko je ona. „Bacite svako koplje na njih“, glasno je naredila, „pre nego što se spreme.“ Okružiše je kao jedan.
„Svako koplje?" zapita je Benduin sumnjičavo. „Misliš, svako osim zaštit..."
Nacerivši se, Merik ga prekinu: „Ako ne ostavimo rezervu, možemo da...“
Sevana ih obojicu prekide: „Svako koplje! Ovde plešemo sa Aes Sedai. Moramo ih smesta nadjačati!“ Lica Efalin i većine ostalih okameniše se, ali Benduin i Merik se namrštiše, spremni da se raspravljaju. Budale. Suočavaju se s nekoliko desetina Aes Sedai i dve-tri stotine mokrozemskih vojnika, a opet su, i pored više od četrdeset hiljada algai’d’sisvai koje su zahtevali, još uvek tražili zaštitnicu, i izviđače, i rezervna koplja, kao da se suočavaju sa Aijelima, a ne s vojskom mokrozemaca. „Govorim kao poglavar klana Šaido.“ Nije morala to da naglašava, ali podsećanje nije škodilo. „Ima ih samo šačica.“ Sada je pažljivo birala svaku reč. „Možemo ih pregaziti ako se koplja kreću brzo. U zoru ste svi vi bili spremni da osvetite Desainu. Miriše li to strah, sada? Uplašili ste se od nekoliko mokrozemaca? Jesu li Šaidoi izgubili ponos?"
To je svima okamenilo lica, kao što je i nameravala. Čak su i Efalinine oči, dok je podizala veo, sijale kao uglačani sivi dragulji; prsti joj se pomeriše govorom ruku Devica i dok su vođe žurile uz brdo, Device oko Sevane su ih pratile.
Izabrane od najjačih među Šaido Mudrima koje su mogle da koriste Jednu moć, bilo ih je šest, ili sedam, za svaku Aes Sedai oko Rand al’Tora, a opet, Sevana primeti dvoumljenje. Pokušavale su da ga sakriju nepomičnim licima, ali bilo je vidljivo, u nemirnim pogledima, u jezicima koji oblizuju usne. Mnoge tradicije pale su danas, tradicije stare i jake poput zakona. Mudre ne učestvuju u bitkama. Mudre se drže podalje od Aes Sedai. Znale su stare priče o tome kako su Aijeli prognani u Trostruku zemlju jer su izneverili Aes Sedai i kako će biti uništeni ako ikada ponovo iznevere. Čuli su priče, ono što je Rand al’Tor pred svima tvrdio, kako su se, kao deo svoje službe Aes Sedai, Aijeli zakleli da neće činiti nasilje.