„Ne pričam o napadu", odvrati Gavin, odmahujući glavom. „Pričam o čitavim krvavim okolnostima. Ti ne bi trebalo da odlaziš u pljačkaške napade radi snabdevanja, ili da provodiš vreme ubijajući izviđače; do sada je trebalo da si postao Zaštitnik neke nove Aes Sedai."
„Točak tka kako Točak želi", odgovori niži čovek.
„Pa, utkao nas je u rupu", progunđa Gavin i opet baci pogled ka tmurnom nebu. „A Elaidi se baš i ne žuri da nas iz te rupe izvuče."
Radžar prekorno pogleda Gavina. „Lorde Gavine, Bela kula sama određuje kako će da radi, kao i kojim će pobudama da se vodi. Nije na nama da to dovodimo u pitanje. Od kakve je koristi Zaštitnik koji preispituje naređenja svoje Aes Sedai? To je dobar način da oboje poginu."
Tri stotine mladića naspram vojske od preko pedeset hiljada prekaljenih vojnika, kojima zapoveda lično Garet Brin? Bila to volja Amirlin ili ne - to je sigurna smrt. Jedini razlog zašto su Omladinci toliko dugo preživeli bilo je to što je Gavin upoznat s navikama svog učitelja. Zna kuda će Brin poslati izviđače i zna kako da izbegne njegove potere.
I dalje je to jalov trud. Gavin nema ni izbliza dovoljno vojnika za pravi odred čija je svrha ometanje protivnika, naročito pošto je Brin ukopan u opsadi. Sem toga, tu je i začuđujuća činjenica da ta vojska uopšte nema linije snabdevanja. Otkud dopremaju hranu? Kupuju potrepštine u okolnim selima, ali ni izbliza dovoljno da se prehrane. Kako je moguće da su poneli sa sobom sve što im je potrebno, a da su se pritom kretali toliko brzo da su se bez ikakvog upozorenja pojavili usred zime?
Gavinovi napadi skoro da su potpuno beznačajni. To je dovoljno da čovek pomisli kako Amirlin samo želi da ukloni i njega i ostale Omladince. Pre Dumajskih kladenaca, Gavin je predosećao da je to posredi. Sada je u to sve sigurniji.
On odmahnu glavom. Brinovi izviđači opasno se približavaju njegovom uporištu, a Gavin više ne može da ih ubija a da se pritom ne razotkrije. Vreme je da se vrati u Dorian. Možda će Aes Sedai tamo imati neki predlog kako da nastavi.
Pogrbio se i nastavio da jaše po mraku.
5
Pripovest o krvi
Rand je prelazio preko izgaženog travnjaka ispred Majura, dok su barjaci lepršali pred njim a oko njega se prostirali šatori, i dok su konji rzali u svojim vezovima na zapadnoj strani logora. U vazduhu su sc osećali mirisi dobro uređenog vojnog tabora: dim i miris vojnih kazana bili su daleko snažniji od povremenog vonja konjske balege ili neopranog ljudskog tela.
Bašerovi ljudi uredno su održavali logor, vredno se baveći stotinama sitnih poslova koji omogućavaju vojsci da radi kako treba: oštrili su mačeve, mazali kožu uljem, krpili sedla i donosili vodu s potoka. Neki su s leve strane, na suprotnoj strani travnjaka, vežbali jurišanje između reda šatora i zakržljalog drveća koje je raslo duž potoka. Ljudi su ravno držali blistava koplja dok su njihovi konji gazili blatnjavo tle. Te vežbe nisu služile samo da oni ne bi zarđali, već i da se konji istrčavaju.
Kao i uvek, Randa je pratilo pravo jato. Device su ga čuvale, a Aijeli su oprezno držali na oku saldejske vojnike. Pored njega je bilo i nekoliko Aes Sedai. Sada ga stalno prate. U Šari nema mesta za njegov nekadašnji uporan zahtev da se sve Aes Sedai drže podalje od njega. Šara se tka kako ona želi i iskustvo je naučilo Randa da su mu te Aes Sedai potrebne. Više nije bitno Rta on hoće. To mu je sada jasno.
Slaba mu je uteha to što su se mnoge Aes Sedai u njegovom taboru zavetovale njemu na odanost. Svi znaju da Aes Sedai svoje zakletve poštuju onako kako to njima odgovara i da će one same odlučiti šta „odanost" njemu zapravo podrazumeva.
Elza Penfel - koja ga je toga dana pratila - bila je jedna od onih koje su mu se zavetovale. Pripada Zelenom ađahu i njeno lice bi se moglo smatrati lepim kada ne bi bilo prepoznatljivo po onoj bezvremenosti po kojoj se vidi da je ona Aes Sedai. Bila je prijatna, za jednu Aes Sedai, iako je pomogla da Rand bude otet i danima zaključan u sanduku, iz kog su ga vadile samo da bi ga povremeno tukle.
U krajičku njegovog uma, Lijus Terin zareža.