Jukiri odjednom shvati daje širok hodnik što zavija pred njima potpuno prazan dokle god se pogled pruža, a kad se osvrnu, vide da je iza njih samo Leonin. Kao da su u Kuli samo njih troje. Nije bilo ni traga ni od kakvog pokreta, izuzev treperenja plamena u podnim svetiljkama. Tišina.
Mejdani se malčice trže. „Oprosti mi, Predstavnice. Zateklo me je to što sam je ugledala onako iznenadno. Gde sam stala? O, da. Selestin i Anarid pokušavaju da pronađu njene bliske prijateljice u Žutom.“ Selestin i Anarid su bile Mejdanine zaverenice, obe Žute. Bilo ih je po dve iz svakog ađaha - izuzev Crvenog i Plavog, naravno - što se pokazalo veoma korisnim. „Bojim se da to neće mnogo pomoći. Ona ima širok krug prijatelja, ili ih je imala pre... trenutnog stanja stvari između ađaha." Trunčica osećaja zadovoljstva obojila joj je glas, premda joj je lice bilo bezizrazno; uprkos dodatnoj zakletvi, i dalje je pobunjenica. „Istraživanje o svima njima biće teško, ako ne i nemoguće."
„Zaboravi na nju na trenutak." Jukiri se jedva suzdržavala da ne počne da se osvrće na sve strane. Jedna tapiserija s krupnim belim cvetovima neznatno se zanela, a ona je zastala dok se nije uverila da je reč o promaji a ne o još nekom slugi koji izlazi iz pomoćnog hodnika. Nikad nije mogla da se seti gde se oni tačno nalaze. Njena nova tema je na neki način bila jednako opasna kao razgovor o Atuan. „Sinoć sam se setila da si ti bila polaznica s Elaidom i njena bliska prijateljica. Bilo bi dobro da obnoviš to prijateljstvo."
„To je bilo pre više godina“, ukočeno odgovori visoka žena, umotavši se u šal kao da joj je odjednom postalo hladno. „Elaida je krajnje prikladno prekinula to prijateljstvo kada je postala Prihvaćena. Da sam ja bila u odeljenju njoj dodeljenom da predaje, mogla je biti optužena za popustljivost."
„I dobro što joj nisi bila miljenica“, Jukiri joj suvim glasom odgovori. Ovo nije prvi put da Elaida pokazuje žestinu i goropadnost. Pre nego što je pre svih onih godina otišla u Andor, toliko je terala one koje su joj bile omiljene da su sestre često morale da se mešaju. Za divno čudo, i Sijuan Sanče je bila jedna od njih, mada nju nikada nije bilo potrebno spasavati od postavljenih ciljeva koje ne može da dosegne. Baš čudno i baš tužno. „Svejedno,
Mejdani je prešla dvadesetak koraka niz hodnik samo otvarajući i zatvarajući usta, nameštajući šal i trzajući ramenima kao da pokušava da otera obada. Gledala je svuda samo ne u Jukiri. Kako li je toj ženi uopšte pošlo za rukom da postane Siva kad ima tako malo vlasti nad sobom? „Pokušala sam“, naposletku je zadihano rekla. I dalje je izbegavala da pogleda Jukiri u oči. „Nekoliko puta. Čuvarka... Alvijarin je uvek sprečavala. Amirlin je zauzeta, ima zakazane sastanke, mora da se odmori. Uvek je bilo nekakvog izgovora. Mislim da Elaida jednostavno ne želi da nastavi prijateljstvo koje je prekinula pre više od trideset godina."
Znači, i pobunjenice su se setile tog prijateljstva. Kako li su nameravale da ga iskoriste? Verovatno za uhođenje. Moraće otkriti kako je Mejdani trebalo da prosleđuje ono što otkrije. U svakom slučaju, pobunjenice su obezbedile alatku, a Jukiri će je upotrebiti. „Alvijarin ti više neće smetati. Juče, ili možda prekjuče, otišla je iz Kule. Niko nije sasvim siguran. Ali služavke kažu da je ponela preobuku, tako da je vrlo verovatno da je neće biti bar nekoliko dana."
„Kuda je mogla da ode po ovom vremenu?“, namršti se Mejdani. „Sneg pada od juče ujutro, a i pre toga je izgledalo da će padati."
Jukiri stade i obema rukama uhvati ženu i okrenu je prema sebi. „Mejdani, jedino što tebe treba da zanima jeste da je otišla“, odlučno joj reče. Zaista,
Mejdani uzdahnu i nevoljno klimnu glavom. Možda mora da se pokori, ali shvatala je u kakvoj će se opasnosti naći ako se ispostavi da je Alvijarin Prijateljica Mraka. A opet, moguće da je i Elaida Crna, šta god Serin i Pevara tvrdile. Prijateljica Mraka kao Amirlin Tron. Eto pomisli da ti se od nje ukiseli srce.
„Jukiri!“, pozva je iz hodnika neka žena.