„Dve su mogle da budu slučajnost“, nastavi Siejn, „pa i tri, mada je u to malo teže poverovati, ali njih pet već je obrazac. Izuzev Plavih, Smeđi je bio jedini ađah čije su se dve Predstavnice pridružile pobunjenicama. Možda postoji neki razlog zbog kojeg su odabrali jednu neodgovarajuću predstavnicu i jednu koja to nije. Ali postoji obrazac, Jukiri - zagonetka - i bez obzira na to je li racionalna ili nije, nešto mi govori da bi nam bolje bilo da je rešimo pre nego što pobunjenice stignu ovamo. Osećam se kao da mi je nečija ruka na ramenu, ali kad se okrenem vidim da nema nikoga."
Teško je bilo poverovati u zamisao da su se glave ađaha uopšte urotile.
Da Siejn nije Predstavnica, reklo bi se da se duri. „Ponovo ću popričati sa Serin“, reče ali svetlost saidara oko nje nestade.
Gledajući je kako prilazi Bernajli i kako njih dve odlaze niz zakrivljeni hodnik prema odajama ađaha, obe na oprezu kao košute kada su vukovi u lovu, Jukiri se osećala teško i mučno. Prava je šteta što pobunjenice ne mogu da stignu pre leta. To bi bar možda ponovo ujedinilo ađahe, pa sestre više ne bi morale da se preplašeno šunjaju po Beloj kuli.
Rešena da ne dopusti da klone duhom, krenula je prema Mejdani i Leoninu. Čeka je Crna sestra koju treba da ispita, a ispitivanje je bar zagonetka koju ume da reši.
Gavinove oči naglo se otvoriše u mraku kada novi talas hladnog vazduha prolete kroz senik. Debeli kameni zidovi ambara obično su zadržavali najgore nalete noćne hladnoće, mada samo najgore. Ispod njega se čulo mrmljanje; niko nije zvučao uzbuđeno. Sklonio je šaku s balčaka mača pored sebe i zategao rukavice. Kao i ostali Omladinci, spavao je u svakom komadu odeće do kojeg je mogao da dođe. Verovatno je bilo vreme da se neki od ljudi oko njega probude da odu na stražu, ali on se već razbudio i čisto je sumnjao da će ponovo zaspati. U svakom slučaju, uvek je nemirno spavao, jer su ga mučili košmari i proganjale žene koje je voleo. Ne zna gde je Egvena, pa ni je li još živa. Ne zna ni hoće li mu oprostiti. Ustao je, a seno koje je nabacao preko sebe palo mu je s plašta. Prikopčao je pojas s mačem.
Dok je tražio put između senovitih prilika njegovih ljudi koji su spavali na naslaganim balama sena, slabašno grebuckanje čizama po drvetu upozorilo ga je da se neko penje lestvama u senik. Na vrhu lestvica pojavila se mračna prilika, pa stala da ga sačeka.
„Lorde Gavine?“, tiho se začu Radžarov duboki glas, s domanskim naglaskom koji ni šest godina obuke u Tar Valonu nije ublažilo. Kao iz bureta dubok glas prvog poručnika uvek je zvučao iznenađujuće, s obzirom na to da je dolazio od vitkog čoveka, visokog jedva nešto malo preko Gavinovog ramena. Svejedno, da je vreme drugačije, Radžar bi već sigurno bio Zaštitnik. „Mislio sam da ću morati da te probudim. Jedna sestra je došla pešice. Glasnica iz Kule. Tražila je sestru koja je ovde glavna. Kazao sam Tomilu i njegovom bratu da je odvedu u gradonačelnikovu kuću pre nego što pođu na spavanje."
Gavin uzdahnu. Trebalo je da ode kući kada se vratio u Tar Valon i otkrio da su Omladinci izbačeni iz grada, umesto što je dopustio da ga tu uhvati zima. Naročito kada se uverio da Elaida hoće sve da ih pobije. Njegova sestra Elejna vremenom će doći u Kaemlin, ako već nije tamo. Sigurno bi se svaka Aes Sedai potrudila da kći-naslednica Andora stigne do Kaemlina na vreme da položi pravo na presto pre nego što to učini neko drugi. Bela kula se ne bi odrekla prednosti kakvu pruža kraljica koja je takođe Aes Sedai. S druge strane, Elejna bi mogla biti i na putu ka Tar Valonu, a možda je već u Kuli. Ne zna koliko se upetljala sa Sijuan Sanče - uvek je skakala u baru a da ne proveri koliko je duboka - ali Elaida i Dvorana Kule verovatno će hteti daje pobliže ispitaju, pa bila ona kćer-naslednica ili ne. Kraljica ili ne. Ali bio je uveren da neće moći daje pozovu na odgovornost. Ipak je samo Prihvaćena. To je sebi često govorio.