Demandred se smrknu, ali više se nije bunio. Pusti da se kapija zatvori, pa se pomeri u stranu i zagleda u more... a onda se namršti. Sta li je u toj vodi? Ona nije gledala. Sada se osećala glupo zbog toga što to nije uradila. Šta li se desilo s njenim oprezom?
Demandred priđe jednoj od stolica pored nje, ali ne sede. Stajao je, zamišljeno gledajući Moridina s leđa.
Ona se opet naježi, razmišljajući o svim onim mesečima koje je provela pod Moridinovom vlašću.
„Pustio si Mogedijen“, reče Demandred. „Šta je s tom... Sindejn?“
„Ona te se ne tiče“, odvrati mu Moridin.
Mogedijen nije propustila da primeti kako Morođin i dalje nosi Sindejninu umoklopku. Sindejn. To na Starom jeziku znači „poslednja prilika“, ali prava priroda te žene bila je jedna tajna koju Mogedijen jeste otkrila. Moridin je lično spasao Lanfear iz Sindhola, tako je oslobodivši od stvorenja koja su se gostila njenom sposobnošću da usmerava.
Da bi je spasao - i, naravno, da bi je kaznio - Moridin ju je ubio. To je omogućilo Velikom gospodaru da uhvati njenu dušu i da je smesti u novo telo. Surovo, ali veoma delotvorno. Upravo onakvo rešenje kakvo Veliki gospodar najviše voli.
Moridin je bio usredsređen na svoje plamenove, a Demandred na njega, tako da je Mogedijen tu priliku iskoristila da ustane i priđe rubu plutajuće kamene platforme. Voda je bila potpuno prozirna. Kroz vodu je veoma jasno videla ljude kako plutaju nogu okovanih za nešto duboko ispod površine, a ruku vezanih iza leđa. Njihali su se kao morska trava.
Bilo ih je na hiljade. Svako od njih zurio je ka nebu razrogačenim i užasnutim očima. Zaključani su u trajnom davljenju. Niti su mrtvi, niti im je dopušteno da umru, već se stalno bore za vazduh, a nalaze samo vodu. Dok je gledala, nešto tamno podiže se i povuče jednog od njih u dubine. Krv se diže iz tih dubina, kao rascvetali behar, a ostali počeše da se još žustrije otimaju.
Mogedijen se nasmeši. Prija joj kada vidi da pati još neko sem nje. Ti ljudi su možda samo plod mašte, ali moguće je i da su to oni koji su izneverili Velikog gospodara.
Još jedna kapija otvori se sa strane i nepoznata žena prođe kroz nju. To stvorenje bilo je uznemirujuće neprijatnih crta, sa istovremeno kukastim i nabubrelim nosem i bledim razrokim očima. Lepa haljina od žute svile samo je naglašavala ružnoću te žene.
Mogedijen se podrugljivo isceri i vrati na svoje mesto. Zašto je Moridin pozvao nekog nepoznatog na njihov sastanak? Ta žena može da usmerava; mora da je jedna od onih beskorisnih žena koje se u ovom Dobu nazivaju Aes Sedai.
„Ovo je osoba koju si želeo da upoznamo?“, mršteći se upita Demandred.
„Ne“, rasejano odgovori Moridin. „Poznajete Hesalam.“
Hesalam? To na Starom jeziku znači... „bez oproštaja". Žena gordo pogleda Mogedijen pravo u oči, a njeno držanje delovalo je donekle poznato.
„Moridine, imam posla“, obrati mu se pridošlica. „Bolje bi ti bilo da je ovo...“
Mogedijen se ote odsečan uzdah. Taj glas...
„Ne razgovaraj tako sa mnom“, preseče je Moridin, govoreći tiho i ne okrećući se. „Ne razgovaraj tako ni s kime od nas. Trenutno je čak i Mogedijen u većoj milosti od tebe.“
„
„Ne služi se tim imenom!“, prasnu Moridin, munjevito se okrećući da je pogleda, a goruća voda buknu. „Oduzeto joj je.“
Grendal - Hesalam - sede ne gledajući Mogedijen. Da, po držanju te žene vidi se da to
Mogedijen se skoro zagrcnu od radosti. Grendal je oduvek svoj izgled koristila kao oružje. Pa, sada je potpuno drugačije oružje - buzdovan. Savršeno! Ta žena mora da
Ovoga puta, Mogedijen se jeste zasmejala. Tiho, ali Grendal ju je čula. Ta žena je ošinu takvim pogledom da bi se od njega deo okeana zapalio, da već ne gori.
Mogedijen joj odgovori spokojnim pogledom, sada se osećajući samouverenije. Suzdržala se da ne pogladi kur suvru.