Rand se vrati u deo šatora u kom se osvestio. Tu je bio Lamanov mač, povrh uredne hrpe razne odeće. Alivija izgleda nije znala šta će on hteti da nosi. Naravno, ona je ostavila te stvari, skupa s vrećicom novca iz raznih zemalja. Ona nije takva da mnogo mari ni za odeću ni za novac, ali znala je da će mu biti potrebno i jedno i drugo.
On se pokoleba. Odnekud u njegovoj blizini čuli su se ljudi kako pevaju. Ovo je Šajol Gul, ali ne onakav kakav on pamti. Ovo je Šajol Gul pun cveća i života.
Pesma koju pevaju zapravo je krajiška pogrebna pesma. Rand povede konja kroz mrak da bi se malo približio. Zagleda se između šatora i vide tri žene kako stoje ispred lomače.
Rand se povuče pa uzjaha šarca. Usput primeti jednu priliku koja nije stajala pored vatre. Usamljena prilika je gledala ka njemu dok su svi ostali gledali u suprotnom smeru.
Kecuejn. Ona ga odmeri od glave do pete, a u očima joj se odražavala svetlost sa Randove lomače. Rand klimnu, čekajući na trenutak, pa okrenu konja i mamuznu ga.
Kecuejn ga je posmatrala kako odlazi.
Pođe kroz logor i tu upade u zasedu.
„Serin“, reče ona kada je žene opkoliše. „Jukiri, Lirela, Rubinda. Šta je sad ovo?“
„Volele bismo da dobijemo smernice“, odgovori Rubinda.
„Smernice?" upita Kecuejn. „Pitajte novu Amirlin, kada nađete neku jadnu ženu koju ćete staviti na taj položaj.“
One nastaviše da hodaju pored nje.
Shvativši šta se dešava, Kecuejn se ukopa u mestu.
„O,
Žene joj se nasmešiše bezmalo kao grabljivice.
„Ti si uvek onako mudro govorila o odgovornosti kada si se obraćala Ponovorođenom Zmaju“, reče Jukiri.
„Pričala si kako je ženama u ovom dobu potrebno bolje učenje“, dodade Serin.
„Ovo je novo doba“, kaza Lirela. „Pred nama je mnogo izazova... i biće nam potrebna jaka Amirlin da nas predvodi.“
Kecuejn sklopi oči i zastenja.
Rand uzdahnu od olakšanja kada ostavi Kecuejn za sobom. Nije digla uzbunu, mada ga je gledala dok je odlazio. Osvrnuvši se, primetio je da je otišla s još nekim Aes Sedai.
Ona ga brine; verovatno sumnja nešto što se njemu nikako ne bi dopalo. Ali bolje i to nego da digne uzbunu.
On uzdahnu pa gurnu ruku u džep i tu nađe lulu.
Nije našao ništa. U praznini nije bilo saidina, nije bilo ničega. Zastade i nasmeši se, a onda oseti neverovatno osećanje. On ne može da usmerava. Čisto da bi bio siguran, kolebljivo se lati Prave moći. Ni tu nije bilo ničega.
Zagleda se u lulu, jašući uz malu padinu po strani od Takandara, sada obraslu rastinjem. Ne može nikako da zapali lulu. Neko vreme ju je gledao u tami, a onda
Rand se nasmeši i krenu na jug. Osvrnu se. Sve tri žene pred lomačom okrenuše se i zagledaše pravo u njega. Na svetlosti zapaljenog tela mogao je da razazna njih, ali ništa drugo.
Možda neće nijedna. Ili će možda sve one, svaka kada oseti da je pravo vreme za to. Tiho se zasmeja.
Koju će odabrati? Min... ali ne, zar da ostavi Avijendu? Elejnu. Ne. Nasmeja se. Ne može da odabere. Tri žene su zaljubljene u njega, a on ne zna koja bi najviše voleo da pođe za njim. Bilo koja. Sve one.
Mamuznu konja u kas, pa pođe dalje na jug. Ima kesu punu novca, dobrog konja i odličan mač. Lamanov mač, što je bolji mač nego što je on želeo. Možda privuče pažnju. To je mač označen pravim čapljinim žigom i sa dobrim sečivom.
Shvata li Alivija koliko mu je novca dala? Ona se ne razume u novac. Verovatno ga je ukrala, tako da on nije samo konjokradica. Pa, kazao joj je da mu nabavi nešto zlata, a ona je to i učinila. S time što nosi u kesi mogao bi da kupi celo imanje u Dvema Rekama.