Читаем Bodež snova полностью

„Nema potrebe za nelagodom“, kaza Romanda, mada baš i nije bila sigurna u to, ali Delana se obmota šalom i izjuri iz paviljona.

Malinda prođe pored nje ulazeći, kao i Nasela, visoka i vitka Malkijerka, jedna od šačice njih koje su ostale u Kuli. Prilično ih je izginulo u godinama koje su usledile nakon što je Malkijer pao pred Senkom, jer su dopustile sebi da budu uvučene u spletke oko osvete njihove domovine, a od tada su zamene bile retke. Nasela nije bila nešto naročito pametna, ali Zelene i ne moraju da budu pametne, već samo hrabre.

„Malinda, ovo zasedanje je Zapečaćeno za Dvoranu“, oštro reče Romanda.

„Naseli je potrebno svega nekoliko trenutaka“, odgovori Malinda, trljajući ruke. Nije se potrudila ni da pogleda Romandu, već nije skidala pogled s druge Zelene, što je Romandu živciralo. „Ovo je njena prva prilika da isproba novo tkanje. Hajde, Nasela. Probaj.“

Sjaj saidara pojavi se oko vitke Zelene. Neverovatno! Ta žena niti je pitala za dozvolu, niti im je kazala kakvo tkanje namerava da izatka, mada su stroga pravila propisana o tome kakvo je koriščenje Moći dozvoljeno u Dvorani. Usmeravajući svih Pet moći, ona oko Aša’mana izatka nešto slično tkanju za opažanje taloga, u čemu Romanda nije bila mnogo vešta. Naseline plave oči se razrogačiše. „On usmerava“, ote joj se. „Ili bar drži saidin.“

Romanda diže obrve. Čak i Lelejna oštro uzdahnu. Pronalaženje čoveka koji može da usmerava uvek se svodilo na čitanje taloga koji je ostao iza onoga što je učinio, a onda na mukotrpno sužavanje broja osumnjičenih sve dok se ne otkrije pravi krivac. Ili bolje reći, tako je bilo. Ovo je zaista čudesno. Ili bi bilo pre nego što su muškarci koji mogu da usmeravaju počeli da nose crne kapute i da se kočopere. Svejedno, to poništava jednu prednost koju su ti ljudi oduvek imali nad Aes Sedai. Aša’man kao da za to nije mario. Usne mu se izviše u nešto što je ličilo na podrugljiv smešak.

„Možeš li da oceniš šta usmerava?“, upita, ali Nasela razočaravajuće odmahnu glavom.

„Mislila sam da ću moći – ali ne. S druge strane... Ti, Aša’mane. Pruži tok prema jednoj Predstavnici. Pazi, ništa opasno – i nemoj da si je dodirnuo.“ Merisa je prostreli pogledom i podboči se. Možda Nasela nije shvatila da je on jedan od njenih Zaštitnika. Svakako mu je mahnula kao da neće trpeti nikakav izgovor. Džahar je tvrdoglavo pogleda i otvori usta.

„Uradi to, Džahare“, reče mu Merisa. „Nasela, on je moj – ali dopustiću ti da mu naređuješ. Ovaj jedan put.“ Nasela je izgledala zabezeknuto. Očigledno da nije shvatila.

Što se Aša’mana tiče, i dalje je tvrdoglavo sevao pogledom, ali mora da je poslušao jer je Nasela razdragano zatapšala i zasmejala se.

„Saroja“, uzbuđeno kaza. „Pružio si tok prema Saroji. Domanskoj Beloj. Jesam li u pravu?“

Saroji bakarna koža preblede i ona se ogrnu svojim šalom s belim resama pa se žurno odgurnu na klupi što je dublje mogla. Ali i Aledrina se izmače na svojoj klupi.

„Reci joj“, naredi mu Merisa. „Džahar, on ume da bude tvrdoglav, ali ipak je dobar dečak.“

„Domanska Bela“, nevoljno potvrdi Džahar. Saroja se zanjiha kao da će se prevrnuti, a on je prezrivo pogleda. „Bio je to samo Duh – i više ga nema.“ Sarojino lice se smrknu, ali nikako se nije moglo reći da li od besa ili stida.

„Izvanredno otkriće“, kaza Lelejna, „i sigurna sam da će ti Merisa dopustiti da ga dalje isprobavaš, Nasela, ali Dvorana mora da završi svoj posao. Romanda, sigurna sam da si saglasna.“

Romandi jedva pođe za rukom da se zaustavi da je ne ošine pogledom. Lelejna prečesto sebi ponešto daje za pravo. „Ako je tvoja pokazna vežba završena“, reče, „onda možeš da se povučeš, Nasela.“ Malkijerska Zelena bila je nevoljna da ode, možda stoga što je po Merisinom izrazu lica videla da više neće biti nikakvog isprobavanja – stvarno, čovek bi pomislio da bi jedna ni manje ni više nego Zelena bila pažljiva sa svakim čovekom koji je možda Zaštitnik neke druge sestre – ali naravno, nije imala nikakvog izbora. „Mladiću, kakav to predlog Ponovorođeni Zmaj ima za nas?“, upita Romanda kada se Nasela nađe na drugoj strani zaštite.

„Ovo“, odgovori joj on, ponosno je gledajući pravo u oči. „Svaka sestra koja je verna Egveni al’Ver može da veže za sebe Aša’mana, do ukupnog broja od njih četrdeset sedam. Ne možete da tražite Ponovorođenog Zmaja niti bilo koga ko nosi zmaja, ali svaki Borac ili Predani od kojeg to zatražite ne sme da vas odbije.“ Romanda kao da ostade bez daha.

„Jesi li saglasna da ovo odgovara našim potrebama?“, mirno upita Lelejna. Ta žena mora da je od početka znala šta je suština predloga, spaljena da je.

„Jesam“, odgovori Romanda. Sa četrdeset sedam muškaraca koji mogu da usmeravaju začelo će moći da prošire svoje krugove koliko je to god moguće. Možda čak i da obrazuju krug koji će uključiti sve njih. Ako postoje granice, moraće da se odrede.

Fejzela skoči na noge, kao da je na zvaničnom zasedanju. „Ovo se mora razmotriti. Predlažem zvanično zasedanje.“

Перейти на страницу:

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги