Читаем Bodež snova полностью

„Tvoj konj će poslužiti kao tovarna životinja, Lina. A što se tebe tiče, zabranjeno ti je da ikada više jašeš.“

Mora da postoji neki način da se opet dokopa tog štapa. Mora da postoji! Terava poče da ga prevrće po rukama, izrugujući joj se.

„Terava, prestani da se igraš sa svojim mezimčetom. Šta ćemo da radimo?“ Belinda, jedna vitka Mudra, kose skoro potpuno izbelele od sunca, priđe Teravi i preko je pogleda bledoplavim očima. Beše sva koščata, tako da joj je lice bilo veoma prikladno za streljanje pogledima.

Galina tek tada shvati da Terava nije sama. Nekoliko stotina muškaraca, žena i dece nalazilo se među drvećem iza njih, a neki muškarci su preko ramena nosili prebačene žene, iz nekog razloga. Pokrila se rukama, crveneći kao bulka. Oni dugi dani koje je provela na silu naga nisu je učinili otpornom na stid zbog toga što je kao od majke rođena ispred muškaraca. Ali onda je primetila još nešto čudno. Samo šačica muškaraca bili su algai’d’sisvaji, koji su na leđima nosili navlake za lukove a tobolce o bokovima, ali svi muškarci i sve žene izuzev Mudrih imali su bar po jedno koplje. I njima su lica bila zabrađena, maramama ili samo običnim parčadima tkanine. Šta bi to moglo da znači?“

„Vratićemo se u Trostruku zemlju“, odgovori Terava. „Poslaćemo glasnike da nađu sve septe koje mogu i da im kažu da ostave svoje mokrozemske gai'šaine, da ostave sve što moraju i da se krišom vrate u Trostruku zemlju. Ponovo ćemo sazdati naš klan. Šaidoi će se povratiti od propasti u koju nas je Sevana povela.“

„To će potrajati pokolenjima!“, pobuni se Modara. Vitka i veoma lepa, ali viša čak i od Terave, visoka kao većina muškaraca Aijela, nepokolebljivo se suprotstavila Teravi. Galina nije mogla da razume kako joj to polazi za rukom. Ona se lecnu čim je ta žena pogleda.

„Onda ćemo na to utrošiti pokolenja“, odlučno odvrati Terava. „Koliko god vremena bude potrebno. I nikada više nećemo napuštati Trostruku zemlju.“ Pogleda Galinu. Ova se lecnu. „Nikada više nećeš ovo dodirnuti“, kaza, na tren dižući štap. „I nikada više nećeš pokušati da pobegneš od mene. Njoj su leđa jaka. Natovarite je, pa da krenemo. Možda će pokušati da nas progone.“

Toliko natovarena mešinama s vodom, šerpama i loncima da se skoro osećala pristojno pokrivenom, Galina se teturala kroz šumu Teravinim stopama. Nije ni pomišljala na štap ili na bekstvo. Nešto se u njoj slomilo. Ona je Galina Kazban, Najviša Crvenog ađaha, koja je u Visokom savetu Crnog ađaha i biće Teravina igračka do kraja života. Ona je Teravina mala Lina. Do kraja života. To zna duboko u sebi. Suze su joj nemo klizile niz lice.

<p>31</p><p><image l:href="#faces"/></p><p>Ulica punog meseca</p>

Moraju da se drže zajedno“, odlučno reče Elejna. „A kad smo već kod toga, ni vas dve ne bi trebalo da izlazite same. Bilo gde da ste u Kaemlinu, neka vas uvek bude po tri ili četiri. To je jedini način da budete bezbedne.“ Samo su dve podne svetiljke bile upaljene i šest plamičaka ispunjavalo je primaću sobu slabašnim svetlom i mirisom ljiljana – toliko je ulje za svetiljke užeglo da se sada stalno meša s mirisom – ali pucketava vatra u ognjištu počela je da zagreva prostoriju u ovo veoma sveže doba dana.

„Dešava se da žena hoće da bude malo sama“, mirno odgovori Sumeko, kao da još jedna Srodnica nije upravo poginula zbog želje za samoćom. To jest, glas joj je bio spokojan, ali punačke šake gladile su joj tamnoplavu suknju.

„Sumeko, ako ti ne usadiš strah u njih – ja ću“, reče joj Alisa, strogog lica, koje je obično bilo blago. Imajući malčice prosedu kosu u poređenju s blistavom crnom kosom koja se prosipala preko Sumekinih zdepastih ramena, izgledalo je kao da je ona starija od njih dve, ali ona je zapravo dve stotine godina mlađa. Alisa je bila neustrašiva kada je Ebou Dar pao i kada su bile prisiljene da beže od Seanšana, ali sada je i ona vrtela šakama po svojoj smeđoj suknji.

Vreme za spavanje koje je Esandina nećaka Melfana odredila odavno je prošlo, ali bez obzira na to što je sve vreme umorna, Elejna više ne može da se vrati na spavanje kada se jednom probudi, a toplo kozje mleko joj ne pomaže. Toplo kozje mleko još je goreg ukusa nego hladno. Ima da natera krvavog Randa al’Tora da pije toplo kozje mleko dok ne počne na uši da mu izlazi! Odmah nakon što otkrije šta ga je to toliko strašno povredilo da je osetila malecak ubod bola dok je sve ostalo u onom čvoriću koji u njenoj podsvesti predstavlja njega ostalo kao kamen. Nakon toga sve je opet bilo kao kamen, što znači da je sada dobro, ali nešto ga je duboko povredilo kada je ona uopšte nešto osetila. I zašto tako često Putuje? Jedan dan je daleko na jugoistoku, sledećeg dana je još dalje na severozapadu, a trećeg dana negde drugde. Da li to on beži od onoga ko ga je povredio? Ali ona trenutno ima svoje brige.

Перейти на страницу:

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги