Džolina je delovala zatečeno i ošamućeno kao da ju je neko udario maljem među oči. Vrlo zadovoljavajuće. Samo da smisli kako da izbegne da mu Blerik i Fen ne polome kosti.
„A hoće li sada neko da mi kaže zašto ste krvavo rešile da usmeravate kao da je u toku Poslednja bitka? Edesina, moraš li da ih i dalje tako držiš?“
Klimnu ka Seti i Betamin. Beše to tek pretpostavka, ali Edesina na tren razrogači oči; kao da je pomislila da mu njegov ter’angreal omogućava da vidi
Nijedna Aes Sedai izgleda nije bila spremna da odgovori na njegovo pitanje, pa gazdarica Anan to učini umesto njih. „Došlo je do rasprave. Džolina je htela da ode i svojim očima vidi one Seanšane i nije htela da popusti. Betamin je rešila da je kazni, kao da nije znala šta će se desiti.“ Gostioničarka zgađeno odmahnu glavom. „Pokušala je da prebaci Džolinu preko krila, a Seta joj je pomagala, zbog čega ih je Edesina obmotala u tokove Vazduha. Bar pretpostavljam da je tako bilo“, objasni kada je sve Aes Sedai oštro pogledaše. „Možda ne mogu da usmeravam, ali oči me još služe.“
„To ne objašnjava ono što sam osetio“, primeti Met. „Ovde je bilo
Gazdarica Anan i tri Aes Sedai zamišljeno ga odmeriše dugim pogledima koji kao da su tragali za njegovim medaljonom. Neće one zaboraviti njegov ter'angreal, to je sigurno.
Džolina prihvati priču. „Betamin je usmeravala. Nikada nisam videla tkanje koje je upotrebila, ali na nekoliko trenutaka, dok nije izgubila dodir sa Izvorom, varnice su igrale po nama trima. Mislim da je upotrebila Moći koliko god je mogla da povuče.“
Betamin odjednom zarida. Klonu i skoro pade na pod. „Nisam htela“, zajeca, a ramena joj se zatresoše i lice zgrči. „Mislila sam da ćete me ubiti, ali nisam htela. Nisam.“ Seta stade da se klati napred-nazad užasnuto zureći u svoju prijateljicu. Ili možda svoju bivšu prijateljicu. Obe znaju da a’dam može da ih obuzdava, a možda i svaku sul’dam, ali lako je moguće da nisu htele da prihvate sav značaj toga. Svaka žena koja može da se služi a’damom može naučiti i da usmerava. Verovatno je da su se iz sve snage trudile da poriču tu neugodnu činjenicu, da na nju zaborave. Ali usmeravanje zapravo sve to menja.
Plamen ga spalio, samo mu je još to trebalo. „Šta ćete da uradite u vezi s tim?“ Samo Aes Sedai mogu da izađu na kraj s tim. „Sada kada je počela, ne može jednostavno da prestane. Znam za toliko.
„Neka crkne“, oštro reče Teslina. „Možemo je držati pod štitom dok je se ne otarasimo, a onda može da crkne.“
„Ne možemo to da radimo“, zgranuto reče Edesina. Mada, izgleda ne zbog toga što bi Betamin mogla da umre. „Kada je pustimo, predstavljaće opasnost za sve oko sebe.“
„Neću to ponoviti“, izusti Betamin kroz plač, skoro molećivo. „Neću!“
Proguravši se pored Meta kao da je on vešalica za kapute, Džolina se suoči s Betamin, pa se podboči i pogleda višu ženu pravo u oči. „Nećeš prestati. Ne možeš, kada jednom počneš. O, možda ćeš moći da mesecima izdržiš da ne usmeravaš, ali pokušavaćeš iznova i iznova, a opasnost će biti sve veća.“ Uzdahnu, pa spusti ruke. „Prestara si za upis u knjigu polaznica, ali šta da se radi. Moraćemo da te podučimo – ako ništa drugo, bar toliko da budeš bezbedna.“
„Podučimo?“, vrisnu Teslina, pa se
„Ne, pošto o tome ništa nećeš da pričaš, sem koliko ti je bilo strašno“, zajedljivo odvrati Džolina, pa veoma odlučno dodade: „Ali nemam namere da dopustim da bilo koja žena umre, ako to mogu da sprečim.“
Naravno, to nije bio kraj. Kada žena hoće da se svađa, može to i sasvim sama, a
Bio je u pravu u vezi s Blerikom i Fenom. Čekali su ga u podnožju stepeništa, a olujni oblaci nisu bili ravni njihovim natmurenim licima. Nije bilo nikakve sumnje da su tačno znali šta se desilo Džolini, ali ispostavilo se da ne znaju ko je za to kriv.