„Hoće li on poći dragovoljno, kako to Koiren misli?“, upita Katerina. „Možda“, reče Galina suvo. „Počast koju mu ovo poslanstvo iskazuje trebalo bi da je dovoljno velika da natera jednog kralja da na leđima prenese svoj presto u Tar Valon.“
Katerina se nije potrudila ni da klimne. „Ta žena Sevana će ga ubiti, ukaže li joj se prilika za to.“
„Onda joj se takva prilika ne sme ukazati “ Galinin glas bio je hladan, a pune usne stegnute. „Amirlin Tron neće biti zadovoljna ako joj planovi budu pokvareni. A ti i ja ćemo danima i danima vrištati u mraku pre nego što skončamo!“
Nagonski privukavši šal preko ramena, Katerina zadrhta. U vazduhu je bilo prašine; izvući će svoj laki ogrtač. Neće njih ubiti Elaidin gnev, mada je njena jarost umela da bude strašna. Katerina je sedamnaest godina bila Aes Sedai, ali tek je ujutro pre njihovog polaska iz Tar Valona saznala da sa Galinom ne deli samo Crveni ađah. Dvanaest godina je ona bila pripadnica Crnog ađaha, ne znajući da je to bila i Galina, mnogo, mnogo duže od nje. Crne sestre su se iz nužde skrivale, čak i jedna od druge. Svoja retka okupljanja održavale su prekrivenih lica i izmenjenih glasova. Pre Galine, Katerina je mogla da prepozna samo još dve. Naređenja je nalazila na jastuku, u džepu ogrtača, a mastilo je bilo pripremljeno tako da iščezne ako ma koja tuđa ruka dotakne papir. Imala je tajno mesto za ostavljanje poruka i stroga naređenja da ne sme nadzirati kako bi ustanovila ko ih odnosi. Nikad ih nije prekršila. Možda ima Crnih sestara među onima koje ih slede sa danom zakašnjenja, ali ona to nikako nije mogla da zna.
„Zašto?“, upita ona. Naređenje da se poštedi Ponovorođeni Zmaj nisu imala nikakvog smisla, sve i da ga izruče Elaidi.
„Pitanja su opasna po onoga ko se zakleo da će slušati i da ih neće postavljati.“
Katerina ponovo zadrhta i jedva izdrža da se ne nakloni. „Da, Galina Sedai.“ Ali nije mogla da se ne upita. Zašto?
„Ne ukazuju ni poštovanje niti čast“ zareža Terava. „Puštaju nas da uđemo u njihov tabor kao da smo bezubi psi, a onda nas stave pod stražu poput kradljivaca pod sumnjom.“
Sevana se ne obazre. Učiniće to tek kada budu bezbedne među drvećem. Aes Sedai ih sigurno posmatraju i tragaju za znacima nemira. „Saglasile su se, Terava", reče ona. „Za sada je to dovoljno!“ Za sada. Jednog dana, ove zemlje će pripasti Šaidoima da ih poharaju. Uključujući Belu kulu.
„Sve je ovo loše smišljeno”, reče treća žena stegnutim glasom. „Mudre izbegavaju Aes Sedai; oduvek je bilo tako. Možda je dobro prošlo po tebe, Sevana – kao Kuladinova udovica, i Suladrikova, govoriš kao poglavar klana sve dok sledećeg muškarca ne pošaljemo u Ruidean – ali nije trebalo da nas dve učestvujemo u tome.“
Sevana je jedva nagnala sebe da korača dalje. Desaina se protivila njenom izboru za Mudru i glasno govorila o tome kako ona nije učila, niti išla u posetu Ruideanu, s tvrdnjom da joj položaj poglavara klana osporava to pravo. Osim toga, kao udovica ne samo jednog, već dva mrtva poglavara, možda je nosila u sebi zao usud. Na svu sreću, dovoljno Mudrih od Šaidoa slušalo je Sevanu, a ne Desainu. Na
Kao da su Desainine sumnje zarazile i Teravu, ova je počela da mrmlja, upola sebi u bradu. „Loše smo činile kada smo pošle protiv Aes Sedai. Služile smo im pre Slamanja i izneverile ih; zbog toga su nas poslale u Trostruku zemlju. Ako ih ponovo izneverimo, uništiće nas.“
Svi su verovali u to; stajalo je to u starim pričama i gotovo postalo deo predanja. Sevana nije bila toliko sigurna. Ove Aes Sedai njoj su izgledale slabe i budalaste, kad već tako putuju sa nekoliko stotina ljudi u pratnji kroz zemlje gde bi ih pravi Aijeli, Šaidoi, preplavili hiljadama. „Mora doći novi dan“ reče ona oštro, ponovivši deo jednog svog govora upućenog Mudrima. „Više nismo vezane za Trostruku zemlju. Svako uviđa kako je izmenjeno ono što je bilo. Moramo se promeniti, ili skončati kao da nas nikad bilo nije.“ Naravno, nikada im nije rekla kolikog su opsega promene koje je smerala. Ako bude po njenom, Mudre Šaidoa nikada neće poslati nekog muškarca u Ruidean.
„Bio dan novi ili stari“ progunđa Desaina, „šta da radimo sa Random al’Torom ako uspemo da ga otmemo od Aes Sedai? Bolje je, i lakše, zabosti mu nož među rebra dok ga sprovode na sever.“