Na nevolju po ovaj plan, on nije bio u stanju da prikrije osećanja kada ga je Alistra srela prilikom povratka na površinu. Ona je razabrala nesumnjiv izraz straha u njegovim očima i odmah ga je protumačila kao znak da se Alvin nalazi u opasnosti. Sva Kedronova razuveravanja pokazala su se uzaludnim i ona se sve više ljutila na njega dok su se zajedno vraćali kroz park. Alistra je u prvi mah htela da ostane kod Groba i da sačeka da se Alvin vrati na isto tako tajanstven način na koji je i iščezao. Kedronu je pošlo za rukom da je ubedi kako bi to bilo samo traćenje vremena i laknulo mu je kada je ona pošla za njim ka gradu. Moglo se dogoditi da se Alvin iznenada vrati, a on nije želeo da bilo ko drugi otkrije tajnu Jarlana Zeja.
U času kada su stigli u grad Kedronu je postalo jasno da je njegova taktika izvrdavanja potpuno zakazala i da mu je situacija ozbiljno izmicala iz ruku. Prvi put u životu on se našao u nedoumici i nije bio u stanju da se uhvati ukoštac sa problemima koji su iskrsli. Nagao i nerazuman strah zamenila je dublja i sve prožimajuća zebnja. Sve do sada, Kedron je malo razmišljao o posledicama svog delanja. Njegovi vlastiti interesi i blaga, premda iskrena naklonost prema Alvinu, predstavljali su dovoljne pobude za ono što je činio. Iako je pružao ohrabrenje i pomoć Alvinu, nije verovao da se ovako nešto odista može dogoditi.
Bez obzira na razliku u godinama i iskustvu izmenu njih, Alvinova volja bila je oduvek snažnija od njegove. Sada je bilo kasno da preduzme nešto u vezi s tim; Kedron je počeo da naslućuje da ga zbivanja nose ka vrhuncu koji je ležao sasvim izvan njegovog upliva.
U tom pogledu bilo je pomalo nepošteno što ga je Alistra očigledno smatrala Alvinovim zlim duhom, pokazujući sklonost da ga okrivljuje za sve što se dogodilo. Alistra nije bila odista osvetoljubiva, ali sada je bila ljuta, a dobar deo te ljutnje padao je na Kedrona. Ako ga koraci koje bude preduzela dovedu u nepriliku, ona će biti poslednja osoba kojoj će to biti žao.
Menu njima je vladala mukla tišina kada su stigli do velikog kružnog puta koji je obujmljivao park. Kedron je posmatrao kako Alistra nestaje u daljini i sa zebnjom se upitao kakve li planove sada kuje.
Sada je postojala samo jedna stvar u koju je mogao biti siguran. Za dobar deo vremena koje je dolazilo neće biti opterećen dosadom.
Alistra je delala brzo i mudro. Preskočila je Eristona i Etaniju; Alvinovi roditelji predstavljali su prijatene bezlične jedinke prema kojima je ona osećala izvesnu naklonost, ali ne i poštovanje. S njima bi se samo izgubilo vreme u beskorisnom raspravljanju i oni bi na kraju učinili isto ono što je Alistra preduzimala sada.
Jeserak je saslušao devojčinu priču, ne ispoljivši pri tom nikakva osećanja. Ukoliko je i bio uznemiren ili iznenanen, to je valjano prikrivao — čak toliko valjano, da je to pomalo razočaralo Alistru. Njoj je izgledalo da se nikada ranije nije dogodilo ništa tako izuzetno i važno i Jeserakovo trezveno ponašanje prilično ju je rasrdilo. Kada je završila, postavio joj je nekoliko pitanja, a zatim joj stavio do znanja, ne rekašvi, menutim, otvoreno, da smatra da je verovatno pogrešila. Kakvih je bilo razloga da se pretpostavi da je Alvin stvarno otišao iz grada? Možda je posredi bila varka čija je ona bila žrtva. Činjenica da su u celu stvar bili upleteni i Kedronovi prsti samo je išla tome u prilog. Alvin joj se po svoj prilici smejao ovog časa, krijući se negde u Diasparu.
Jedini povoljan odgovor koji je dobila od Jeseraka bilo je obećanje da će ispitati ceo slučaj i javiti joj se kroz jedan dan. U menuvremenu, ona ne treba mnogo da bude zabrinuta i biće najbolje da nikom drugom ne priča o ovoj stvari. Nije bilo nikakve svrhe podizati uzbunu oko jednog doganaja koji će se verovatno razjasniti za nekoliko časova.
Alistra je napustila Jeseraka sa osećajem izvesne osujećnosti. Sva je prilika da bi bila znatno zadovoljnija da je imala prilike da ga vidi odmah posle svog odlaska.
Jeserak je poznavao neke ljude iz Veća; i sam je bio član ovog tela tokom svog dugog života i lako mu se moglo dogoditi da to postane opet ukoliko mu sreća okrene lena. Pozvao je trojicu najuticajnijih prijatelja i oprezno ih zainteresovao za ceo slučaj. Kao Alvinov staratelj, bio je sasvim svestan svog delikatnog položaja, tako da je preduzeo sve da bi se zaštitio. Za sada je najbolje da što manje ljudi bude upućeno u celu stvar. Odmah su se složili da se najpre mora stupiti u vezu sa Kedronom da bi se od njega zatražila izvesna razjašnjenja.
Lakrdijaš je, menutim, to predvideo i nestao je kao da je u zemlju propao.