„Da budem iskren, došao sam ovamo da bih se sastao s Morgazom, ali su me vratile one ulizice lorda Gebrila... ili bi trebalo da kažem kralja Gebrila? Je li on uopšte još živ?“ Po glasu mu se videlo da ne veruje u to, ali i da mu je potpuno svejedno da li je ovaj živ ili mrtav. Nije sačekao odgovor. „U gradu se još priča i da je Morgaza mrtva.“
„Oboje su mrtvi“, turobno će Rand. Seo je na presto i naslonio glavu na lava od mesečevog kamenja. Fotelja je očigledno bila napravljena da u njoj sedi žena. „Ubio sam Gebrila, ali je on pre toga ubio Morgazu.“
Bašer izvi obrvu. „Treba li onda da vas oslovljavam kao kralja Randa od Andora?“
Rand se na to ljutito nagnu ka ovome. „Andorom je oduvek vladala kraljica, a tako će biti i sada. Elejna je kći naslednica. Pošto joj je majka sad mrtva, ona će postati kraljica. Možda prvo treba da je krunišu – zaista nisam upoznat s ovdašnjim zakonima – ali što se mene tiče, ona je kraljica. Ja sam Ponovorođeni Zmaj, i neka tako i ostane. Šta si hteo od mene, Bašere?“
Ako je njegov bes i zbunio Bašera, ovaj to ničime nije pokazivao. Pažljivo je gledao Randa, ali ne i uplašeno. „Bela kula je dopustila Mazrimu Taimu da pobegne. On je lažni Zmaj.“ Zastao je, ali kad Rand ne reče ništa, on nastavi priču. „Kraljica Tenobija nije htela nove nemire u Saldeji pa me je poslala da ga uhvatim i dokrajčim ga. Nedeljama sam ga pratio na jug. Nemojte misliti da sam doveo stranu vojsku u Andor. Sa sobom sam poveo samo desetoricu ljudi, a ostali su na severu, u Braemskoj šumi, dovoljno daleko od svih granica na koje je Andor tokom poslednjih dve stotine godina polagao pravo. Međutim, Taim je u Andoru. Siguran sam da je tu.“
Rand se zavali i razmisli malo. „Ne mogu ti ga dati, Bašere.“
„Mogu li da znam zašto, gospodaru? Ako biste radije poslali Aijele da ga gone, ja se neću buniti. Mene će moji ljudi čekati u Braemskoj šumi sve dok se ne vratim.“
Još nije nameravao da obelodani taj deo plana. Odlaganje bi moglo skupo da ga košta, ali najpre je hteo da dovede sve države u red. Možda je sad pravi trenutak da se time pozabavi. „Proglašavam pomilovanje, Bašere. Ja mogu da usmeravam. Zar treba da dozvolim da drugog čoveka gone i ubiju samo zato što i on to može? Izdaću proglas da mi se svaki čovek koji može da dotakne Istinski izvor i koji želi to da nauči može pridružiti i da će imati moju zaštitu. Poslednja bitka se bliži, Bašere. Možda nećemo ni stići da poludimo, a zaista mi se ne mili da izgubim i jednog jedinog čoveka zbog nečega što se možda neće ni desiti. Troloci su za vreme Troločkih ratova sa sobom vodili i Gospodare Straha – muškarce i žene koji su Moć upotrebljavali u korist Senke. Isto nas čeka i u Tarmon Gai’donu. Ne znam koliko će Aes Sedai biti na mojoj strani, ali neću odbiti nikoga ko može da usmerava a voljan je da mi se pridruži. Mazrim Taim je moj, Bašere, a ne tvoj.“
„Shvatam“, smireno će ovaj. „Osvojili ste Kaemlin. Čuo sam da je i Tir vaš, a i Kairhijen će to biti, ukoliko već nije. Jeste li to naumili da osvojite čitav svet s vojskom Aijela i onih koji mogu da usmeravaju Jednu moć?“
„Da, ako budem morao“, jednako smireno odgovori Rand. „Prihvatiću za saveznika svakog vladara koji to bude želeo, ali svi do sada su jedino tražili moć ili su iskazivali otvoreno neprijateljstvo. U Tarabonu i Arad Dodanu vlada bezvlašće, a ni Kairhijen nije daleko od toga. Amadicija samo što nije napala Altaru, dok Seanšani – sigurno si čuo svakakve glasine o njima i znaj da su one najstrašnije verovatno i najtačnije – samo čekaju pravi trenutak da nas sve napadnu. Svi su zauzeti nekakvim sitnim čarkama, a Tarmon Gai’don samo što nije počeo. Potreban nam je mir. Treba nam vremena da se pripremimo za dolazak Troloka i oslobađanje Mračnog. Ako je osvajanje sveta jedini način da se to ostvari, onda neka tako bude. Učiniću ono što moram, želeo ja to ili ne.“
„Čitao sam
Rand zavrte putir i zagleda se u tamnocrveno vino. Samael je u Ilijanu, a samo Svetlost zna gde su ostali Izgubljeni. Seanšani su s druge strane Aritskog okeana i samo čekaju priliku za napad, dok ovi ovde jure svoju korist ne pitajući za cenu. „Daleko je mir“, reče tiho. „Čeka nas vreme krvi i smrti.“