Ljudi su se okretali dok je prolazila. Neke od njih su Troloci tada saseldi. Zveri su se probijale kroz odbranu, uživajući u pokolju i razbijenim vojničkim redovima.
Još više ljudi prestade da beži, ali nisu se vraćali u borbu. Sta da radi?
Da se bori.
Elejna napade jednog Troloka. Služila se mačem iako je pre svega nekoliko trenutaka pomislila kako je s njim beznadežna. I jeste. Trolok sa glavom vepra čak je delovao iznenađeno dok je ona mlatila po njemu.
Srećom, Birgita je bila tu pa je prostrelila kroz podlakticu zver kada je zamahnula na Elejnu. To joj je spasio život, ali i dalje joj nije omogućilo da ubije tog plamenog stvora. Njen at - kojeg je pozajmila od jednog gardiste - poigravao je sprečavajući Troloka da je saseče dok ona pokušava da ga probode. Mač joj se nije kretao u smeru u kojem je ona to želela. Jedna moć je daleko istančanije oružje. Upotrebiće je ako bude morala, ali trenutno bi radije da se bori sečivom.
Nije morala da se bori dugo. Vojnici je okružiše i ubiše zver, istovremeno je braneći od još četiri koje krenuše da je napadnu. Elejna obrisa znoj sa čela i povuče se.
„Zašto si
Elejna diže mač. Ljudi pored nje zaklicaše. „Kraljica je živa!“, vikali su. „Za Svetlost i Andor! Stojte uz kraljicu!“
„Kako bi se ti osećala“, tiho kaza Elejna, „da vidiš svoju kraljicu kako pokušava da mačem ubije Troloka dok ti bežiš?“
„Osećala bih se kao da moram da se krvavo preselim u neku drugu zemlju“, prasnu Birgita odapinjući još jednu strelu, „u kojoj vladari nemaju kašu umesto mozga.“
Elejna frknu. Birgita može da priča šta god hoće, ali taj potez je urodio plodom. Malo-pomalo, ljudi koje je okupila raširili su se oko nje i obrazovali borbeni red. Ona je vitlala mačem i vikala, pa - nakon trenutka kolebanja - tkanjem stvorila veličanstveni andorski barjak koji je lebdeo u vazduhu nad njom, crvenog lava da obasja noć.
To će privući vatru od Demandreda i njegovih usmerivača, ali ljudima je potreban svetionik. Ona će izaći na kraj s tim napadima kada uslede.
Međutim, nije ih bilo dokje ona jahala niz borbene redove i hrabrila ljude. „Za Svetlost i Andor! Vaša kraljica je živa! Stojte i borite se!“
Met je galopirao preko vrha visoravni praćen ostacima nekada velike vojske, probijajući se na jugozapad. Troloci su bili okupljeni ispred njega s leve strane a šarska vojska sa desne. Neprijatelja napadaju heroji, Krajišnici, Kejrid i njegovi ljudi, Ogijeri, dvorečanske lukonoše, Beli plaštovi, Geldanci i Majenci, najamnici, Tina i njene Zmajuzaklete izbeglice. I Družina Crvene ruke. Njegovi ljudi.
Ona sećanja koja nisu njegova govore mu da je predvodio i daleko veće snage. Vojske koje nisu rascepkane, napola uvežbane i prepune iscrpljenih ranjenika. Ali Svetlost mu pomogla, nikada u životu nije bio tako ponosan.
Uprkos svemu što se dogodilo, njegovi ljudi su klicali napadajući i s novim poletom bacali se u bitku.
Demandredova smrt pružila je Metu priliku. Osećao je kako vojske naleću i kroz njih teče onaj nagonski ritam bitke. To je bio trenutak koji je čekao. To je bila karta od koje sve zavisi. Izgledi su deset naprema jedan, ali šarska vojska, Troloci i Seni nemaju predvodnike. Ne vodi ih nikakav vojskovođa. Različiti odredi povlače suprotstavljene poteze.kako razne Seni ili Gospodari straha pokušavaju da izdaju naređenja.