Džuilina je poprilično držala njegova ljubljena. Činilo se da, zbog nje, ne mari da odbaci svoju tairensku odeću i zameni je zeleno-belim livrejama slugu, niti da propušta spavanje kako bi proveo dve noći čisteći pod nedaleko od stepenica koje su vodile do pregrada. Niko nije dva puta pogledao slugu koji je držao metlu, čak ni druge sluge. U Tarezinskoj palati bilo ih je sasvim dovoljno da se ne poznaju, i ako su videli čoveka u livreji i s metlom, pretpostavljali su da bi i trebalo tu da je koristi. Džuilin je proveo cela dva dana čisteći, takođe, i konačno je izvestio da sul’dam proveravaju pregrade svakog jutra, pre svega ostalog, i odmah pošto padne mrak, i da ulaze i izlaze u različito doba dana između toga, ali da su noću damane same.
„Čuo sam jednu sul’dam kako kaže da joj je drago što nije napolju, u logoru, gde...“ - ležeći ispružen na jednom od tankih madraca, Džuilin zastade da jako zevne iza šake. Tom je sedeo na ivici svoga kreveta, što je Metu ostavljalo tronožac. To je bilo bolje od stajanja, iako ne previše. Većina ljudi bi spavala u to doba. „...Gde bi morala da čuva stražu nekih noći“, nastavio je hvatač lopova kada je ponovo mogao da govori. „Rekla je kako voli što može da pusti damane da spavaju celu noć, takođe, tako da su sveže kada svane zora.“ „Znači, moramo da krenemo noću“, promrmlja Tom, uvrćući duge bele brkove. Nije bilo potrebe da se doda kako sve što se kreće noću privlači poglede. Seanšani su noću patrolirali ulicama, što Gradska straža nikada nije činila. Isto tako, Straža je bila naklonjena i primanju mita, sve dok je Seanšani nisu raspustili. Sada je, noću, bilo verovatnije da se na ulicama naiđe na Mrtvu stražu, a onaj ko bi pokušao njih da podmiti ne bi poživeo dovoljno dugo da ga izvedu na suđenje.
„Jesi li pronašao a'dam, Džuiline?“, upita Met. „Ili haljine? Haljine ne bi trebalo da budu teške za pronalaženje kao a'dam.“
Džuilin ponovo zevnu iza ruke. „Nabaviću ih kada ih nabavim. One ne ostavljaju ni jedno ni drugo da tek tako leži uokolo, znaš.“
Tom je otkrio da nije moguće jednostavno izvesti damane kroz kapije. Ili tačnije, kako je otvoreno priznavao, to je otkrila Rizela. Činilo se da jedan od visokih zapovednika Mrtve straže u
„Neko od Krvi može izvesti damane a da ga niko ništa ne pita“, reče Tom na njihovom sledećem sastanku. Ovog puta, i on i Džuilin su sedeli na svojim krevetima. Met je počinjao da mrzi taj tronožac. „Ili bar nekoliko njih. Sul'dam, međutim, mora da ima naređenje, potpisano i zapečaćeno od nekog od Krvi, zapovednika sa zvanjem kapetana ili višim ili od der’sul’dam. Stražari na kapijama i dokovima imaju spiskove svih pečata u gradu koji se računaju, tako da ne mogu tek tako da napravim nekakav pečat i da se nadam da će proći. Potrebno mi je da imam prepis prave vrste naređenja, s pravim pečatom. To ostavlja pitanje ko će biti naše tri sul’dam.“
„Možda će Rizela biti jedna od njih“, predloži Met. Ona nije znala šta to oni rade - i biće opasno reći joj. Tom joj je postavio svakakva pitanja, kao da je pokušavao da sazna što više o tome kako je živeti pod seanšanskom vlašću, a ona je bila više nego voljna da ta pitanja prenese svojoj seanšanskoj prijateljici, ali možda neće biti voljna da svoju lepu glavicu stavlja u torbu. Mogla bi učiniti i gore nego da samo odbije. „ A šta je s tvojom voljenom, Džuiline?“ Mislio je da zna ko bi mogla biti treća. Zamolio je Džuilina da pronađe haljinu kakve nose sul’dam koja bi odgovarala Setejl Anan, mada se još nije ukazala prilika da joj je dostave. Otkad je Džolin ušla u kuhinju, samo se jednom vratio u krčmu kako bi joj objasnio da čini sve što može. Nije prihvatila njegova objašnjenja, ali gazdarici Anan je pošlo za rukom da priguši bes Aes Sedai pre nego što je ova počela da urla. Biće ona savršena sul’dam za Džolin.
Džuilin nelagodno slegnu ramenima. „Bilo mi je dovoljno teško da ubedim Teru da pobegne sa mnom. Ona je... bojažljiva. S vremenom ću moći da joj pomognem da to prevaziđe - znam da to mogu - ali mislim da nije u stanju da se pretvara da je sul’dam.“
Tom cimnu brkove. „Nije verovatno da će Rizela i pod kakvim okolnostima otići. Izgleda da joj se toliko dopada kako lord Jamada peva, da je rešila da se uda za njega.“ Uzdahnu s žaljenjem. „Bojim se da više neće biti vesti iz tog izvora.“ A po izrazu njegovog lica reklo bi se takođe da više neće biti njegove glave na njenom poprsju. „Pa, obojica razmišljajte koga možemo da pitamo - i gledajte da se dočepate primerka onih naredaba.“