Читаем Tornjevi ponoći полностью

„Razgovarale smo o tome“, pažljivo odgovori Alisa, sumnjičavo je gledajući. „Sarađivaćemo s Kulom i pružaćemo mogućnost da se Aes Sedai povuku iz službe."

„Ali zacelo se nećete preseliti u Tar Valon. Šta bi vredelo da se Aes Sedai povlače među Srodnice, ako su ove toliko blizu Beloj kuli?"

„Pretpostavljale smo da ćemo ostati ovde", odgovori Alisa.

„To sam i ja pretpostavljala", oprezno kaza Elejna. „Ali pretpostavke su slabe. Želim da vam umesto njih pružim obećanja. Napokon, ako ćete već ostati u Kaemlinu, ne vidim nikakvog razloga da vam ne ponudim neposrednu podršku krune."

„Po koju cenu?“, upita Alisa. Sumeko je sve to zbunjeno gledala.

„Ne veliku", odgovori Elejna. „Zapravo, gotovo beznačajnu. Povremena usluga, kakve ste već činile kruni."

Vrtom zavlada muk. Slabašno dovikivanje iz grada pronosilo se vazduhom, a granje se njihalo na vetru, tako da je nekoliko uvelih listova padalo između Elejne i Srodnica.

„To mi zvuči opasno", reče joj Alisa, pa srknu čaj. „Valjda ne predlažeš da uspostavimo suprotstavljenu Belu kulu ovde u Kaemlinu."

„Ništa ni nalik tome", smesta odvrati Elejna. „Napokon, i ja sam Aes Sedai. A Egvena je spominjala kako će dopustiti da Srodnice nastave da žive kao ranije, sve dok prihvataju njenu vlast."

„Nisam baš sigurna da mi želimo da nastavimo kao ranije“, odvrati Alisa. „Bela kula nas je ostavila da živimo u stalnom strahu da ćemo biti otkrivene, a one su nas sve vreme iskorišćavale. Što više razmišljamo o tome, to nam je sve to manje... zabavno."

„Govori u svoje ime, Alisa", kaza joj Sumeko. „Ja nameravam da budem iskušana i da se vratim u Kulu. Pridružiću se Žutom, pazi šta ti kažem."

„Možda, ali mene neće primiti", reče Alisa. „Preslaba sam kada je o Moći reč. Neću prihvatiti neko srednje rešenje, zbog kojeg bih bila primorana da se klanjam svaki put kada neka sestra prođe, sa željom da joj operem rublje. Ali neću ni prestati da usmeravam. Neću odustati od toga. Egvena Sedai je spominjala da će dopustiti da Srodnice nastave da postoje, ali ako tako bude - hoće li nam biti dozvoljeno da otvoreno koristimo Jednu moć?“

„Pretpostavljam da ćete moći", odgovori Elejna. „Ovo je u najvećoj meri bila Egvenina zamisao. Ona vam svakako ne bi slala Aes Sedai da se kod vas povlače iz službe ako bi im bilo zabranjeno da usmeravaju. Ne, vreme kada su žene van Kule morale da usmeravaju u tajnosti već je prošlo. Vetrotragačice i aijelske Mudre pokazale su da su se vremena promenila.“

„Možda“, kaza Alisa. „Ali stupanje u službu andorske krune nešto je sasvim drugo."

„Postarali bismo se da se ne nadmećemo s Kulom", odgovori Elejna. „A vi biste morale da prihvatite Amirlininu vlast. Dakle, u čemu je nevolja? Aes Sedai pružaju usluge vladarima u raznim zemljama."

Alisa srknu čaj. „Tvoja ponuda ima svojih prednosti, ali sve zavisi od prirode usluga koje kruna Andora zahteva od nas."

„Tražiću samo dve stvari", reče joj Elejna. „Putovanje i Lečenje. Nećete morati da učestvujete u našim sukobima, niti u našoj politici. Samo pristanite da Lečite moj narod i svakoga dana odredite skupinu žena da otvara kapije kada to kruna poželi."

„To mi i dalje veoma liči na tvoju ličnu Belu kulu", primeti Alisa, a Sumeko se namršti.

„Ne, ne", odvrati Elejna. „Bela kula znači vlast i politiku. Vi biste bile nešto sasvim drugačije. Zamislite jedno mesto u Kaemlinu u koje bilo ko može da uđe da bi bio Izlečen, i to bez ikakve nadoknade. Zamislite grad u kom nema bolesti. Zamislite svet u kom hrana može da trenutno dođe do onih kojima je potrebna."

„I kraljicu koja može da šalje vojsku gde god joj je to potrebno", nastavi Alisa. „Čiji vojnici mogu da se danas bore, a sutra da više nemaju rane. Kraljicu koja može da zaradi lepe pare tako što će naplaćivati trgovcima pristup svojim kapijama." Opet srknu čaj.

„Da“, priznade Elejna. Mada baš nije bila sigurna kako će ubediti Egvenu da joj sve to dozvoli.

„Hoćemo pola", reče Alisa. „Pola onoga što budeš naplaćivala za Putovanje ili Lečenje."

„Lečenje je besplatno", odlučno kaza Elejna. „I to za sve koji budu dolazili, bez obzira na stalež. Ljudi će biti Lečeni u odnosu na težinu njihovog oboljenja, a ne u odnosu na njihov položaj u društvu."

„Na to bih mogla da pristanem", kaza Alisa.

Sumeko je razrogačeno pogleda. „Ti ne možeš da govoriš u naše ime. Upravo si mi ti sasula u lice da je Kružok pletilja raspušten sada kada smo otišle iz Ebou Dara. Sem toga, Pravilo..."

„Sumeko, ja govorim samo u svoje ime", prekide je Alisa. „I u ime onih koje bi mi se pridružile. Više ne postoje Srodnice kakve smo mi znali. Bile smo potčinjene našoj potrebi da se držimo u tajnosti, a te potrebe više nema."

Sumeko zaćuta.

„Ti nameravaš da se pridružiš Aes Sedai, prijateljice moja“, kaza Alisa, dodirujući je po ruci. „Ali one mene neće prihvatiti, niti bih ja prihvatila njih. Potrebno mi je nešto drugo, a to će biti potrebno i ostalima."

„Ali vezati se za andorsku krunu..

Перейти на страницу:

Все книги серии Točak vremena

Похожие книги