„Kakvo je ovo mesto?“, zapita zabavljač dubokim glasom, punijim nego kod ostalih ljudi. Čak i na otvorenom, izgledalo je kao da ispunjava veliku sobu i odbija se od zidova. „Seljačine u onom selu na brdu rekle su mi da mogu da stignem ovde pre mraka, zaboravivši da dodaju da je to moguće samo ako krenem rano pre podne. Kada sam konačno i došao, smrznut do kostiju i spreman za topao krevet, vaš krčmar poče da gunđa nešto u vezi s vremenom dolaska, kao da sam neki lutajući svinjar i kao da me vaš Seoski savet nije molio da prikažem svoje umeće na toj vašoj proslavi. Nije mi čak ni rekao da je on gradonačelnik.“ Usporio je da udahne vazduh, streljajući ih sve pogledom, i odmah potom nastavio: „Kada sam sišao dole da popušim lulu pored vatre i popijem krčag piva, svako od prisutnih u trpezariji zurio je u mene kao da sam njegov omraženi zet koji dolazi da pozajmi pare. Jedan deda poče da mi brblja o pričama koje bi trebalo ili ne bi trebalo da pričam, a onda se neka balavica izdra na mene da izađem i pripreti mi močugom kada se nisam pomerio dovoljno brzo za njen ukus. Koje još čuo da se tako postupa sa zabavljačem?“
Egvena je delovala napregnuto. Razrogačenim očima zapanjeno je gledala u pravog pravcatog zabavljača, a samo želja da brani Ninaevu remetila joj je izraz na licu.
„Oprostite, gazda zabavljaču“, rekao je Rand. Znao je da se i sam budalasto ceri. „To je bila naša Mudrost i...“
„Ta zgodna curica?“, uzviknu zabavljač. „Seoska Mudrost? Ma, bolje bi joj bilo da u njenim godinama flertuje s mladićima, nego što proriče kakvo će vreme biti i leči bolesne.“
Osećajući se nelagodno, Rand se promeškolji. Nadao se da Ninaeva neće čuti za ovo, barem dok zabavljač ne završi svoj nastup. Na njegove reči Perin se štrecnu, a Met nečujno zviznu, kao da su obojica mislili isto.
„Ti ljudi su naš Seoski savet“, nastavio je Rand. „Siguran sam da nisu hteli da budu neljubazni. Vidite, upravo smo saznali da je u Geldanu rat, i da neki čovek tvrdi da je Ponovorođeni Zmaj. Lažni Zmaj. Aes Sedai uputile su se tamo iz Tar Valona. Savet pokušava da proceni da li smo i mi u opasnosti.“
„Stare vesti čak i u Baerlonu“, rekao je zabavljač, odmahujući rukom, „a to je poslednje mesto na svetu gde se bilo šta sazna.“ Zastao je i pogledao po selu, a onda suvo dodade: „Skoro poslednje mesto.“ A onda primeti kola ispred gostionice, koja su sada stajala napuštena, s rudom na zemlji. „Tako je, i mislio sam da sam tamo video Padana Fejna.“ Glas mu je još bio dubok, ali, umesto zvučnosti, čuo se prezir. „Fejn je oduvek voleo da brzo prenosi loše vesti — što gore, to brže. Više je gavran no čovek.“
„Gazda Fejn je dolazio često u Emondovo Polje, gazda zabavljaču“, rekla je Egvena, uz nešto neodobravanja i pored oduševljenja. „Uvek je nasmejan i donosi mnogo više dobrih vesti no loših.“
Zabavljač je odmeri, a onda se široko nasmeši. „Ma, ti si lepa cura. Trebalo bi da nosiš ružine pupoljke u kosi. Nažalost, ja ne mogu da načinim ruže ni iz čega, barem ne ove godine. Ali, šta misliš o tome da stojiš pored mene sutra tokom dela moje predstave? Da bi mi dodala flautu kada mi zatreba i neke druge sprave. Uvek biram najlepšu devojku za pomoćnika.“
Perin se zacereka, a Met, koji se već cerekao, nasmeja se naglas. Rand iznenađeno trepnu; Egvena ga prostreli pogledom, a on se čak nije ni nasmešio. Ispravila se i isuviše mirnim glasom rekla: „Hvala vam, gazda zabavljaču. Biće mi drago da vam pomažem.“
„Tom Merilin“, rekao je zabavljač dok su ga oni samo gledali. „Zovem se Tom Merilin, a ne gazda zabavljač.“ Zabacio je svoj višebojni plašt i odjednom se činilo da njegov glas ponovo odzvanja u nekoj velikoj dvorani. „Nekada dvorski bard, a sada sam se zaista uzdigao do uzvišenog položaja majstora zabavljača, a opet, moje ime je jednostavno Tom Merilin. Zabavljač je samo jednostavna titula kojom se ponosim.“ I naklonio se s takvom složenošću i kovitlanjem plašta, da je Met zatapšao, a Egvena zadivljeno promrmljala.
„Gazda... Ah... Majstore Meriline“, rekao je Met, nesiguran kako bi trebalo da mu se obrati posle onog što je Tom Merilin rekao, „
„Da li ti ja ličim na torbara, momče?“, zagunđa zabavljač, lupkajući lulom o dlan. Učinio je da lula nestane negde unutar njegovog plašta ili kaputa; Rand nije bio siguran ni gde ni kako. „Ja sam zabavljač, a ne tračara. I trudim se da nikada ne znam ništa o Aes Sedai. Tako je mnogo bezbednije.“
„Ali, rat...“, poče Met radoznalo, ali ga majstor Merilin prekinu.
„U ratovima, momče, budale ubijaju druge budale iz glupih razloga. To je dovoljno za svakog da zna o tome. Ja sam ovde zbog svoje umetnosti.“ Iznenada je upro prst u Randa. „Ti, dečko. Ti si visok. Nisi još potpuno izrastao, ali sumnjam da ima još nekog te visine u okrugu. A i opkladio bih se da u selu nema mnogo njih s takvim očima. Stvar je u tome da su ti ramena široka koliko je sekira dugačka i da si visok kao Aijel. Kako se zoveš, dečko?“