Dragulj Sankt Peterburga

Umjesto da odgovori, on pripali cigaretu. Čak je i to učinio preciznim pokretom, unatoč alkoholu u krvi. Kad je naslonio ruku na stol, ona mu uzme cigaretu iz prstiju, povuče dim i ispuhne ga u obliku tanka pramena.

“Vjeruj mi”, reče mu tiho, “od mojeg oca nećeš dobiti ni novčića za tu tvoju boljševičku borbu jer je sveden na prosjački štap. Morat ćeš nas obje ubiti, i mene i Katju.”

On uzme cigaretu natrag. “Već sam ubijao.”

To ju je potreslo. “To bi bilo besmisleno. Što bi time dobio osim dodatnog zanimanja policije?”

On se nalakti na stol. “Što predlažeš?”

Nije si dopustila oklijevanje. “Ovo.” Nagnula se naprijed i svezanim mu rukama obujmila lice, primijetivši kako mu se čeljust ukočila kad ga je dodirnula. Privukla ga je k sebi i poljubila ga u usta. Usne su mu bile hrapave i stisnute te su imale okus po votki i umoru.

Ščepao ju je za zapešća i naglo je odgurnuo. “Što, dovraga, radiš?”

“Nećeš dobiti nikakvu otkupninu, ni za mene ni za moju sestru. Zato pusti Katju.” Zastala je i osmjehnula mu se iskosa, zadirkujući ga. “Nudim ti drugu vrstu plaćanja... ako pristaneš da je sutra oslobodiš.”

Oči su mu se raširile, a ona nije mogla procijeniti je li to od zaprepaštenja ili gnušanja. “Prodat ćeš se? Poput obične uličarke?”

“Da.” Zarumenjela se.

Zurio je u nju toliko dugo da se umalo pokolebala. Nije bilo prekasno, mogla je povući izgovorene riječi, ona i Katja mogle bi... mogle bi što?

Arkin naglo ustane, zanjihavši se na nogama. “Pristajem. Obje možete ići.”

Srce joj je poskočilo. “Obećavaš?”

“Obećavam.”

Očekivala je da će misliti na Jensa. No nije, i zbog toga joj je došlo da se rasplače.

Mislila je da će zamišljati kako joj njegove usne dotiču bedra, njegovi željni prsti miluju hladnu kožu i uranjaju u brežuljak gustih tamnih kovrča među nogama. Htjela je vjerovati da je to Jens pritišće težinom svojega nagog tijela, prikovavši je za prljav madrac. No nije. Ni na trenutak. Nije mogla Jensa dovesti u tu preljubničku postelju. Izgnala ga je iz glave kako mu oči ne bi vidjele što joj noge rade, kako se isprepliću s nogama ovoga mrskog neznanca, ili gledale kako mu izdajničkim usnama ljubi golu kožu ramena.

Arkin nije govorio. Nije ju mogao sasvim razodjenuti zbog poveza na zapešću, no otkopčao joj je haljinu koliko je mogao, svukao vlastitu odjeću i isprva samo legao pokraj nje. Dodirujući je. Milujući je. Obujmivši joj dlanovima grudi, no ni na trenutak je ne pogledavši u lice. Kad se popeo na nju i u nju, a ona mu prebacila svezane ruke oko vrata, čvrsto je zatvorio oči i sa svakim nasrtajem izgovarao neke nerazgovijetne i nepovezane riječi. Riječi koje nisu bile namijenjene njoj. Kao da je vodio ljubav s nekim drugim.

35

Valentina se probudila kasno. U glavi joj je cijepalo kao da sjekira siječe triješće i osjećala je gorak okus u ustima. I prije nego što je otvorila oči, sjetila se votke, pune čaše votke koju je popila nakon. Nakon. Ta joj se riječ zalijepila za jezik poput ulja i čeznula je za tim da je raskuži vatrom. Tup bol u trbuhu podsjetio ju je na otpor što joj ga je tijelo pružilo, no bio je neznatan u usporedbi s onom drugom boli. Onom što joj je parala srce.

“Valentina?”

Otvorila je oči. Već se razdanilo i Katja se nagnula nad nju. “Jesi li dobro? Stenjala si.”

Valentina sjedne u krevetu i pričeka da se soba prestane okretati oko nje. “Dobro sam.”

“Ne izgledaš tako.”

“Ni ti.” Katjina koža bila je tanka i prozirna i izgledala je kao da će se pokidati dodirne li je. “Danas idemo kući. Arkin je obećao da će nas pustiti.”

Katja se namršti. “I ti mu vjeruješ?”

“Da. Obećao je. Sad ću ga zazvati.”

Katja odmahne glavom. “Nema ga.”

“Nema?”

“Otišao je prije nego što je svanulo, čula sam ga. Onaj drugi je ovdje, onaj bradati.”

Nešto hladno poput granita padne na dno Valentinina želuca. Nagonski položi ruku na trbuh štiteći nerođeno dijete. Potrči do vrata i zabubnja po njima, dozivajući Arkina, no Mažik je opsuje i pod vrata gurne presavijeni komadić papira. Ona ga hitro podigne.

Očekuješ previše od života, Valentina Ivanova. Bio sam pijan. Moje obećanje ne vrijedi ni pišljiva boba. Danas jasno vidim kako ti i sestra morate poslužiti kao primjer pripadnicima vašeg staleža i svim ugnjetavačima. To me ne veseli, no mora biti učinjeno. Naše osobne tragedije beznačajne su u oluji koja hara Rusijom. Zamolio bih te za oprost, no znam da ga za mene u tvojem srcu nema.

Nije bilo potpisa. Valentina se skamenila. Led joj je kolao venama.

“Što je bilo?” upita Katja.

Valentina zgužva cedulju u ruci, stisnuvši je u čvrstu lopticu. “Pismo je od Arkina.”

Kakav god da joj je prizvuk bio u glasu, Katja ga je čula. “Što je? Valentina, dođi ovamo, što se zbilo?”