Dragulj Sankt Peterburga

Promatrala ga je dok je govorila. Primijetila je kako mu se lice smrknulo i koža oko usta zategnula od nečega što je moglo biti i žalost i zadovoljstvo. Otkopčala je dugme na vratu pustivši da joj ogrtač sklizne niz ramena. To je bio znak Jensu, a Arkin je bio odveć vičan takvim stvarima da ne bi shvatio da je u pitanju mig. Smjesta je pogledom pretražio prozore bolnice, no stajao je na suncu dok su prozori bili u sjeni pa nije ništa vidio. Počeo je trčati. Znao je što slijedi.

Odjeknuo je pucanj, zazvučavši poput udarca biča u Valentininim ušima. Arkinova desna noga prosjedne se pod njim te on padne na kaldrmu, no čak i nakon toga nastavi se vući prema sjeni ostava. Valentina podigne pogled prema prozoru prostorije na drugom katu u kojoj se Jens skrivao još od prethodne noći.

“Hvala ti, Jense. Spasibo”, prošapće.

Arkin je vezivao rubac oko koljena iz kojeg je liptala krv, a krhotine kosti razletjele su mu se po hlačama cijedeći se niz nogavice. Valentina se nadvila nad njega i zagledala mu se u lice iskrivljeno od bola.

“Sad ćeš osjećati bol”, reče oporo. “Svakoga dana do kraja svojega života. Smrt je za tebe preblaga kazna. Želim da patiš kao što je Katja patila. Želim da me mrziš svaki put kad spustiš tu nogu na pod, kao što ću ja tebe mrziti svaki dan što ne budem mogla razgovarati s Katjom.”

Pogledao je u nju očima nalik na crne ponore gnjeva. “Tvoj će inženjer jednoga dana platiti za ovo.”

Zgrabila ga je za kosu i povukla mu glavu unatrag. “Ako ga ikad dodirneš, kunem ti se da ću uništiti dijete.” Pogledi su im se ukrstili i znala je da joj je povjerovao. Pustila ga je i obrisala ruku o suknju. “Idem ti naručiti nosila”, reče i uđe u bolnicu. Kad se vratila s dva pomoćnika, Viktora Arkina više nije bilo. Ostao je samo trag njegove krvi na kaldrmi.

38

Jens je primijetio da se Valentina promijenila od onoga dana u bolničkom dvorištu. Dio sjena iščeznuo joj je iz očiju, a u ruke i noge vratio joj se onaj sklad kretnji, što su ga izgubile nakon sestrine smrti. Nisu razgovarali o tome što se zbilo. Nijedno nije htjelo spomenuti Arkinovo ime — time bi ga prizvali natrag. No vodili su ljubav s nekom novom nježnošću, a u njezinoj je glazbi bilo dublje strasti zbog koje je žudio za njom kad ne bi bili zajedno.

Nije znala da je nastavio tražiti Arkina. Iznova je pročešljavao sirotinjske četvrti Sankt Peterburga, no njemu nije bilo ni traga. Jens je bio uvjeren da je čovjek napustio grad. Čak je poslao Lava Popkova da do besvijesti pije po zabačenim barovima, no i dalje ni riječi. Ničego. Ništa. Ako na svijetu ima pravde, taj je čovjek umro od gangrene noge, no to bi bilo previše očekivati. Jens nije vjerovao u prirodnu pravdu. Čovjek je sam mora skrojiti.

Premda u domu Ivanova nije završilo uobičajeno razdoblje korote za Katjom, on je s njezinim roditeljima nasamo razgovarao o vjenčanju i obred je razmjerno brzo dogovoren. Jens nije bio sklon ruskim vjenčanjima. Bila su preduga i preozbiljna za njegov ukus, a sam obred odveć služben, bez cvijeća i svadbene koračnice. No na vlastitom je vjenčanju bio očaran prizorom Valentine u dugoj bijeloj vjenčanici s upaljenom svijećom u ruci, tamne kose podignute na zatiljku i skupljene ispod bijela vela posuta biserima koji se pak nisu mogli mjeriti s glatkoćom njezine mliječnobijele kože.

Svećenik u misnom ruhu, epitrahilu, izgovarao je tradicionalnu liturgiju spojivši im ruke štolom i triput ih poveo u krug oko stalka za Bibliju, analogija, a ona ga je pogledala s takvim žarom i žudnjom da mu je došlo da je na licu mjesta podigne u naručje i odnese. Nije je htio ni minutu duže dijeliti s drugima. Kad su im iznad glava postavili zlatne vjenčane krune, a svećenik u svojem najsvečanijem ruhu zapjevao litaniju, primijetio je kako joj je pogled nesvjesno odlutao prema crkvenim vratima kao da očekuje da će se još netko kroz njih ušuljati. Na visoku čelu urezala joj se zabrinuta bora te mu je napeto stisnula ruku prilikom izmjenjivanja prstenja. Gotovo neprimjetan tračak straha zatreperio je pod velom.

To nije bio prvi put da se Jens prokleo što onoga dana u bolničkom dvorištu nije malo više podignuo pušku i u Arkinovim prsima napravio rupu veličine Valentinine vjenčane krune. Vratio mu istom mjerom. Metak za metak. No revolucionar je onoga dana ispod odjeće nosio debeo zaštitni prsluk, zbog čega se Jens nije odvažio na taj potez. U kakvu god da se jazbinu taj gad sada zavukao, onomu koljenu trebat će dosta vremena da zacijeli. Viktor Arkin neće se tako skoro vratiti u Sankt Peterburg.

Kad su obred i slavlje napokon završili, Jens je Valentinu žurno odveo u njihov novi dom. Nalazio se u mirnoj ulici u blizini kuće doktora Fedorina.