Okretao je bodež u ruci dok je polako prilazio Bašeru. „Da sam bio za tren oka sporiji" reče on tiho, „sad bih bio mrtav. Mogu te ubiti tu gde si i nema tog zakona u Andoru ili drugde koji bi me za to osudio.“ Shvatio je da je spreman to da uradi. Hladan bes zauzeo je mesto saidina. Poznanstvo od nekoliko nedelja nije moglo ovo da pokrije.
Saldejčeve kose oči bile su mirne kao da se izležava u sopstvenom domu. „Mojoj ženi se to ne bi dopalo. A ni tebi, kad smo već kod toga. Deira bi verovatno preuzela komandu i ponovo odaslala Taima u lov. Ona ne odobrava to što sam pristao da te sledim!“
Rand je malčice odmahnuo glavom, a oštrica gneva donekle mu je otupela usled držanja tog čoveka. I usled njegovih reči. Iznenadio se kada je saznao da su među devet hiljada Bašerovih saldejskih konjanika svi plemiči poveli i svoje žene, baš kao i većina zapovednika. Rand nije shvatao kako je muškarac mogao povesti ženu u opasnost, ali tako su oduvek činili u Saldeji, osim kada se odlazilo u pohod na Pustoš.
Izbegavao je da pogleda Device. One su bile ratnice od glave do pete, ali istovremeno i žene. A obećao je da ih neće štititi od opasnosti, pa ni od smrti. Ipak, nije obećao da se neće žacnuti, i sve ga je to razdiralo iznutra, ali ispunjavao je svoja obećanja. Radio je ono što je morao, makar i mrzeo sebe zbog toga.
On s uzdahom odbaci bodež u stranu. „Tvoje pitanje" reče on učtivo. „Zašto?“
„Zato što si ono što si“ reče Bašer jednostavno. „Zato što si ti – a valjda i svi ti ljudi koje okupljaš – ono što ste.“ Rand začu šuštanje stopala iza sebe; koliko god se trudili, Andorci nisu mogli da prikriju svoju užasnutost njegovom odlukom o pomilovanju. „Možeš u svakom trenu učiniti isto što si učinio s tim bodežom" nastavi Bašer spustivši nogu u čizmi i nagnuvši se napred, „ali da bi napadač stigao do tebe, mora proći kraj tvojih Aijelki. I mojih konjanika, kad smo već kod toga. Ma! Ako ti se ikad išta približi, to neće biti ljudski stvor.“ Raširivši ruke, on se ponovo nasloni. „Pa, ako već želiš da vežbate borbu mačem, čini to. Čoveku je potrebna fizička vežba i opuštanje. Ali ne dozvoli da ti razbiju glavu. Previše toga zavisi od tebe, a ne vidim ovde nijednu Aes Sedai koja bi te Iscelila.“ Brkovi mu umalo nisu sakrili iznenadni kez. „Osim toga, ako umreš, naši andorski prijatelji teško da će i dalje s dobrodošlicom gledati na mene i moje ljude.“
Andorci su vratili mačeve u kanije, ali i dalje su zlobno piljili u Bašera. To nije imalo nikakve veze s tim što umalo nije ubio Randa. Obično su u Bašerovoj blizini bili uzdržani, jer je on bio samo strani zapovednik strane vojske na andorskom tlu. Ponovorođeni Zmaj je hteo da Bašer bude tamo, i ova bratija bi se osmehivala i jednom Mirdraalu ako bi tako Ponovorođeni Zmaj zahtevao. Ali ako se Rand okrene protiv njega... Onda više nema potrebe ni za kakvim skrivanjem. Bili su to lešinari spremni da se nahrane Morgazom pre njene smrti, i rado bi se pogostili Bašerom, samo li im se ukaže prilika. I Random. Jedva je čekao da ih se otarasi.
Bašer istog trena skoči sa stolice i dograbi Randa za rame, iako je njemu ono bilo u visini glave. „Šta je bilo? Zar ti je taj udarac uistinu povredio glavu?“
„Dobro sam.“ Rand spusti ruke; nikad nije bilo bola, već samo preneraženosti zbog toga što su mu u glavi bile tuđe misli. Bašer nije bio jedini koji je posmatrao. Device su ga većinom gledale jednako pomno kao i dvorište, naročito Enaila i žutokosa Somara, najviša među njima. Njih dve bi mu verovatno donele nekakav biljni čaj čim više ne budu na dužnosti i stajale bi mu nad glavom dok ga ne popije. Elenija, Nijana i ostali Andorci teško su disali, držali se za kapute i suknje, zagledani u Randa razrogačenim očima ljudi uplašenih da prisustvuju prvim znacima ludila. „Dobro sam", reče on celom dvorištu. Samo su se Device opustile, Enaila i Somara ne sasvim.