„One su i dalje Aes Sedai", reče Rand jednako tiho, „ko god da su."
Saldejac polako klimnu glavom. „Onda ih iskoristi, ako možeš. Ali upamti ovo. Niko ne može dugo da se odupire onome što su Aes Sedai zacrtale.“ On se neočekivano oglasi kratkim smehom. „Artur Hokving je bio poslednji, koliko znam. Tako mi Svetlost spržila oči, možda ćeš ti biti drugi.“
Grebanje čizama objavi nečiji dolazak u dvorište, prispeće jednog Bašerovog čoveka, mladića širokih ramena i oštrog nosa, za glavu višeg od njegovog vojskovođe, sa bujnom crnom bradom i gustim brkovima. Hodao je kao čovek koji je više sviknuo da pod sobom oseća sedlo nego rođene noge, ali vešto je pomerio mač o pasu dok se klanjao. Bašeru više nego Randu. Bašer je možda sledio Ponovorođenog Zmaja, ali Tumad – Rand pomisli da se ovaj tako zove; Tumad Askan – sledio je Bašera. Enaila i tri preostale Device prikovale su poglede za tog novog Saldejca; nisu uistinu verovale niti jednom mokrozemcu u blizini Kar’a’karna.
„Na kapiji se pojavio jedan čovek", reče Tumad s nelagodom. „Kaže... To je Mazrim Taim, moj gospodaru Bašere.“
2
Pridošlica
Mazrim Taim. Pre Randa bilo je i drugih muškaraca koji su kroz vekove tvrdili da su upravo oni Ponovorođeni Zmajevi. U poslednjih nekoliko godina Rand je video pravu navalu lažnih Zmajeva, od kojih su neki čak umeli da usmeravaju. Mazrim Taim je bio jedan od takvih i podigao je vojsku i poharao Saldeju pre nego što su ga zarobili. Bašerovo lice nije se promenilo, ali je stegao balčak tako da su mu zglavci pobeleli, a Tumad je gledao u njega i očekivao naređenja. Taimovo bekstvo, na putu za Tar Valon, gde je trebalo da bude smiren, bilo je prvobitni razlog za Bašerov dolazak u Andor. Toliko se Saldeja plašila i mrzela Mazrima Taima; kraljica Tenobija poslala je Bašefa s vojskom da progoni tog čoveka kuda god se ovaj bude zaputio, koliko god to bude trajalo, kako bi se uverio da Taim nikada više neće uznemiriti Saldeju.
Device su samo mirno stajale, ali to ime planulo je među Andorcima kao baklja bačena u suvu travu. Arimili su upravo pomagali da se osovi na noge, ali oči su joj ponovo zakolutale u glavi; ponovo bi se srušila da je Karind nije blago spustila na ploče dvorišta. Elegar se zatetura kraj stubova i presamiti, pa glasno povrati. Ostali su usplahireno soptali, pritiskali maramice preko usta i grabili balčake. Čak je i ravnodušna Karind nervozno oblizivala usne.
Rand izvuče ruku iz džepa kaputa. „Pomilovanje", reče on i oba Saldejca mu uputiše dug, bezizražajan pogled.
„Šta ako nije došao da zatraži od tebe pomilovanje?" reče Bašer trenutak kasnije. „Šta ako on i dalje tvrdi da je Ponovorođeni Zmaj?“ Stopala su zašuštala među Andorcima; niko nije želeo da bude ni miljama blizu mesta gde bi Jedna moć mogla da se upotrebi u dvoboju.
„Ako to misli", reče Rand odlučno, „ja ću ga razuveriti.“ U džepu mu je bio jedan od najređih angreala, onaj napravljen za muškarce, sa isklesanim malim debeljkom koji drži mač. Koliko god Taim bio jak, tome se nije mogao odupreti. „Ali ako je došao zbog pomilovanja, sleduje mu, baš kao i svakom drugom.“ Šta god da je Taim radio u Saldeji, on nije mogao dozvoliti da otera muškarca koji ume da usmerava, čoveka koga ne mora podučavati od samog početka. Trebao mu je takav. Neće oterati od sebe nikoga osim Izgubljenih, ne ukoliko na to ne bude primoran.
Bašer je ponovo načinio stanku pre nego što je progovorio, ali je najzad klimnuo glavom i pustio mač. „Naravno, tvoje pomilovanje je na snazi. Ali počuj me, al’Tore. Ako Taim ikada ponovo bude kročio u Saldeju, neće poživeti da odatle ode. Previše je uspomena. Nema te moje – pa čak ni Tenobijine – zapovesti koja bi to sprečila.“
„Držaču ga izvan Saldeje.“ Ili je Taim došao amo da mu se pokori, ili će biti neophodno da ga ubije. Rand nesvesno opipa džep i pritisnu malog debeljka kroz vunu. „Neka dođe ovamo.“