„Rekla sam vam da je povređen.“ Alana je gotovo jecala. Perin je poznavao njen miris dovoljno dobro da je mogao da ga izdvoji; mirisala je na bol. „Rekla sam vam.“ Verin je ćutala, ali mirisala je besno – i uplašeno.
Kiruna pređe tamnim uobraženim pogledom preko Perinove družine. „Ti nameravaš da zaustaviš Aes Sedai ovim, mladiću? Verin mi nije rekla da si budala.“
„Imam ih ja nešto više tamo, na putu za Tar Valon“, suvo joj je odvratio.
„Onda možeš da ih priključiš nama“, reče mu Kiruna kao da mu čini uslugu. „To će biti u redu, Bera, je li tako?“ Bera klimnu glavom.
Nije mogao da shvati zašto ga Kirunino ponašanje toliko razdražuje, ali nije bilo vreme da o tome razmišlja. „Imam i tri stotine strelaca iz Dveju Reka koje nameravam da povedem.“ Kako Alana može da zna je li Rand povređen? „Vi Aes Sedai dobrodošle ste da pođete sa nama.“
To im se nije dopalo, sasvim sigurno. Odjahale su desetak koraka dalje da o tome rasprave – čak ni njegove uši nisu hvatale nikakav zvuk; mora da su koristile Moć nekako – i neko vreme Perin je mislio kako će nastaviti da jašu same.
Na kraju, jesu krenule, ali Bera i Kiruna jahale su uz njega sve vreme povratka ka putu, i naizmenično su objašnjavale položaj u kome su se našli, i koliko je on opasan i osetljiv, a on nikako ne sme učiniti ništa što bi moglo dovesti u opasnost mladoga al’Tora. Bera se makar povremeno prisetila da nazove Randa Ponovorođeni Zmaj. Jasno su isticale jedno – Perin ne sme ni korak da napravi ako ih prvo ne upita za dopuštenje. Bera kao da se malo uznemirila kada je odbio da ponovi reč po reč ono što mu je rekla; Kiruna mu samo kazala da ih se drži. Perin se zapitao je li pogrešio kada ih je pozvao da pođu.
Ako je skup Aijela, Majenaca i Kairhijenjana koji su marširali duž puta i ostavio nekakav utisak na Aes Sedai, nisu to odale ni oku ni nosu. Međutim, dodale su svoj deo ključanju kotlića. Majenci i Kairhijenjani delovali su veoma ohrabreni prisustvom Aes Sedai i šesnaest Zaštitnika, tako da su se klanjali i naginjali gotovo uvek kada bi neka od žena bila blizu njih. Device i sisvai’amani, s druge strane, sumnjičavo su merkali Aes Sedai, kada ih nisu posmatrale, kao da očekuju da će ih te žene zgnječiti petom. Mudre su imale lica glatka kao Aes Sedai, ali Perin je mogao da namiriše talase čistog besa. Osim Smeđe po imenu Masuri, Aes Sedai u početku uopšte nisu obraćale pažnju na Mudre, ali kada je Masuri u narednih nekoliko dana odbijena najmanje dvadeset puta – bila je uporna, ali Mudre su izbegavale Aes Sedai tako glatko da je Perin smatrao kako to mora da je nagon – Bera i Kiruna i ostale su posle toga neprekidno posmatrale Mudre i razgovarale iza neke nevidljive prepreke koja je Perina sprečavala da čuje šta su rekle.
Prisluškivao bi on, da je mogao; krile su one nešto više od običnog ćaskanja o Aijelkama. Kao prvo, Alana je odbila da mu kaže kako zna gde se nalazi Rand –