Veoma tamnoputi muškarac i žena prišli su postolja sa svojim čudnim harfama podnožju. Samael je pretpostavljao da zvončići doprinose nešto njihovom sviranju; šta, to već nije umeo da zaključi. Ozarili su se, s obožavanjem zagledani u Grendal kada su videli da ih posmatra.
Iako ga je posavetovala da ih sluša, Grendal nastavi da govori. „Oni dolaze sa neobičnog mesta. Žene koje mogu da usmeravaju moraju se udavati za sinove žena koje mogu da usmeravaju, a svi iz tih loza od rođenja su obeleženi tetovažama na licu. Niko sa tom oznakom ne sme se venčati ni sa kim bez nje; svako dete iz takve zajednice ubijaju. Tetovirani muškarci u svakom slučaju bivaju ubijeni u svojoj dvadeset prvoj godini, a pre toga ih drže zatvorene, u neznanju, tako da ni čitati ne umeju.“
Dakle, ipak se vratila na to. Uistinu mora da misli da je naivan. Odlučio je da i sam ubaci malu bodlju. „Vezuju li se kao zločinci?“
Licem joj sevnu izraz zbunjenosti pa žurno bi potisnut. Očigledno nije o tome stigla da prosudi; nije ni bilo razloga za to. U njihovo doba malobrojni su bili oni koji su počinili makar jedan nasilni zločin, a kamoli više njih. Ili makar pre Rupe. Naravno, nije priznala svoje neznanje. Postojali su trenuci kada je najbolje bilo skrivati neznanje, ali Grendal je tu praksu često dovodila do besmisla. Samo je zato to pomenuo; znao je da će je to žacnuti, a tako joj i treba zbog svih onih beskorisnih delića podataka koje mu je podelila.
„Ne", reče ona kao da je razumela. „Ajadi, kako sebe nazivaju, žive u svojim malim varošima i izbegavaju sve druge, a navodno nikad ne usmeravaju bez dozvole ili naredbe od š’botaja ili š’boan. U stvari, oni čine stvarnu vlast i razlog su što vladavina š’botaja i š’boan traje samo sedam godina.“ Načas joj se ote grohot. I sama je oduvek verovala u postojanje moći iza moći. „Da, opčinjavajuća zemlja. Naravno, predaleko od središta da bi dugo bila od neke koristi.“ Odmahnula je kratko, sa nipodaštavanjem, zamrdavši prstima sa prstenjem. „Biće dovoljno vremena da vidimo šta se od toga da uraditi posle Dana povratka.“
Da, nesumnjivo je želela da on pomisli kako tamo ima nekakvih interesa. Da je zaista bilo tako, nikada to mesto ne bi ni pomenula. On spusti netaknuti pehar na poslužavnik koji je mišićavi momak pripremio pre nego što je njegova ruka uopšte dovršila pokret. Grendal je dobro obučavala svoje sluge. „Siguran sam da im je muzika čarobna..." ako već mariš za tako nešto, „ali moram da se pobrinem za pripreme.“
Grendal spusti šaku na njegovu ruku. „Pažljive pripreme, verujem? Veliki gospodar neće biti zadovoljan ako mu pomrsiš planove.“
Samaelu se usta stegnuše. „Uradio sam sve osim predaje da bih uverio al’Tora kako mu ne predstavljam nikakvu pretnju, ali izgleda da je taj čovek opsednut mnome.“
„Mogao bi da napustiš Ilijan i započneš na nekom drugom mestu.“
„Ne!“ On nikada nije bežao od Lijusa Terina, a neće bežati ni od ove provincijske budale. Veliki gospodar svakako nije mogao smerati da jednog takvog postavi iznad Izabranih. Iznad njega! „Rekla si mi sve o zapovestima Velikog gospodara?“
„Ne volim da se ponavljam, Samaele.“ U glasu joj se ču prizvuk razdraženosti, a u očima joj sevnu gnev. „Ako mi prvi put nisi poverovao, nećeš ni sad.“ Zurio je još trenutak u nju, a onda oštro klimnuo glavom. Bilo je vrlo verovatno da mu je rekla istinu; laž koja bi se dotakla Velikog gospodara mogla je da odskoči smrtonosnom silinom. „Ne vidim nikakvog razloga za ponovno sastajanje dok ne budeš imala da mi saopštiš još nešto osim je li Semirhag bila prisutna ili ne.“ Njegovo kratko mrštenje na harfiste trebalo je da bude dovoljno da je uveri kako je uspela da mu pogrešno skrene pažnju; sa neodobravanjem je pogledao ljude koji su se bućkali po bazenima, akrobate i ostale, kako to ne bi izgledalo očigledno. Od sveg tog straćenog truda, te izložbe golih tela, zaista mu se zgadilo. „Sledeči put ti možeš doći u Ilijan.“
Ona slegnu ramenima kao da to nije važno, ali usne joj se malčice pomeriše, a njegov sluh pojačan saidinom uhvati u vazduhu reči: „Ako još budeš tamo.“
Samael ledeno otvori prolaz za povratak u Ilijan. Mišićavi mladić nije stigao dovoljno brzo da se pomeri; nije imao vremena ni da vrisne pre nego što je bio raspolućen, sa sve poslužavnikom i kristalnim bokalom. U poređenju sa ivicom prolaza, i britva je delovala tupo. Grendal zlovoljno napući usne zbog gubitka jednog od kućnih mezimaca.
„Ako želiš da nam pomogneš da ostanemo živi", reče joj Samael, „ustanovi kako Demandred i ostali smeraju da ostvare uputstva Velikog gospodara.“ On kroči kroz prolaz, ne skidajući pogled s njenog lica.