„Misliš da možeš nagovoriti Aša’mane da prihvate vezu?" Egvena nije mogla a da tu rečenicu ne oboji nevericom. „Sem toga, ko će obavljati to vezivanje? Čak i da sve sestre koje nemaju Zaštitnika uzmu po jednog Aša’mana, a da svaka Zelena uzme dvojicu ili trojicu, nema dovoljno sestara. A i to je ako mogu da se nađu one kojima neće smetati da budu vezane za muškarca koji će poludeti.“
Megan na svaku stavku klimnu kao da je prihvata, pa namesti suknje kao da je zapravo ne sluša. „Ako veza može da se promeni na jedan način“, reče kada Egvena završi, „trebalo bi da može da se promeni i na druge načine. Možda postoji način da se ukloni deljenje, a možda i nešto svesnosti. Onda je moguće da ludilo neće predstavljati opasnost. Biće to drugačija veza, nimalo nalik zaštitničkoj. Sigurna sam da će se sve saglasiti da to neće biti isto kao kad se ima Zaštitnik. Tada bi svaka sestra mogla da veže koliko je god Aša’mana neophodno."
Egvena odjednom shvati šta se zapravo dešava. Lelejna je sedela i zurila u čaj, ali zapravo je kroz trepavice proučavala Egvenu. I koristila je Megan kao glasnogovornicu. Prigušivši bes, Egvena nije morala ni da se trudi da joj glas postane hladan. Već je kao led.
„Lelejna, to zvuči
„Kako kažeš“, odgovori Lelejna, što je moglo da znači bilo šta. Ali reči koje potom uslediše behu oštrije. „Bela kula povremeno greši. Nemoguće je živeti ili kretati se bez grešaka. Ali živimo i teramo dalje. A ako ponekad moramo da prikrijemo svoje greške, ispravljamo ih kad god je to moguće. Čak i kada je bolno." Vrativši šoljicu na poslužavnik, izađe iz šatora, a Megan za njom. Megan prigrli Izvor pre nego što izađe iz šatora. Lelejna - ne.
Egvena se prvi put usredsredi na to da ravnomerno diše. Počela je da izvodi „reku omeđenu obalama“. Lelejna nije otvoreno kazala da je bila greška što je Egvena al’Ver postavljena za Amirlin i da će ta greška možda morati da se ispravi - ali prišla je veoma blizu tome.
Čeza u podne donese Egveni ručak na drugom drvenom poslužavniku - topao hrskav hleb sa samo jednom ili dve sumnjive crne trunčice i sočivo s komadićima tvrdog krompira, drvenaste šargarepe i nečega što je možda bilo kozje meso. Egvena je pojela samo jednu kašiku. Nije je Lelejna zabrinjavala. Lelejna joj je i ranije pretila, mada ne otkad joj je jasno stavila do znanja da ona
Čeza je bila glasno razočarana kada se vratila i zatekla hranu skoro nedirnutu, naročito pošto je i doručak zatekla skoro nedirnut. Egvena se nosila mišlju da se požali na mučninu, ali odbacila ju je. Nakon što joj je Čezin čaj suzbio glavobolje - makar na nekoliko dana, nakon čega su se vratile gore nego ikada i to svake noći - ispostavilo se da punačka ženica ima pravu zbirku svakakvih biljnih lekova za svakakve tegobe, koje je kupovala od svakog slatkorečivog putujućeg trgovca, a svaki lek bio je ogavnijeg ukusa od prethodnog. A kada Egvena nije htela da pije njene grozne mešavine, izgledala je tako utučeno da je Egvena zaticala sebe kako ih guta samo da Čeza ne bi brinula. Ponekad, iznenađujuće, ti napici su radili, ali u njima nije bilo ničega što bi Egvena želela da u životu stavi u usta. Kazala je Čezi da odnese poslužavnik, obećavši joj da će kasnije jesti. Nema sumnje da će joj Čeza doneti večeru dovoljno obilnu da se nadene guska.
Došlo joj je da se nasmeši na tu pomisao - Čeza će stajati nad njom, kršeći ruke sve dok ne pojede sve do poslednjeg zalogaja - ali pogled joj opet pade na Tajanin izveštaj. Nikola, Larina i Bod. Bela kula je stroga. Ako Kula nije u ratu saglasnošću Dvorane, Amirlin neće... Ali Kula jeste u ratu.
Ni sama nije znala koliko je dugo sedela i piljila u taj list hartije ispisan jednim imenom, ali rešila se kada se Sijuan vratila. Stroga učiteljica koja nema miljenice.
„Jesu li Leana i Bod otišle?“, upita.
„Bar pre dva sata, majko. Leana je morala da izruči Bod, a onda da odjaše nizvodno."