Andorci kao da su stajali uspravnije i ponosnije dok su posmatrali svoju prestonicu kako gori. Troloci su počeli da naviru kroz kapije, terani požarom. Elejna se uverila da su Troloci uočili njenu vojsku, a onda je naredila: „Na sever!" Ona okrenu kobilu. „Kaemlin je mrtav. Polazimo u šumu; neka nas Nakot Senke sledi!“
Androl se probudio sa zemljom u ustima. Zastenjao je i pokušao da se prevrne, ali otkri da je nekako vezan. Pijunu, pa liznu usne i zatrepta kako bi očistio krmelj iz očiju.
Ležao je sa Džonatom i Emarinom uz jedan zemljani zid, vezan konopcima. Sećao se... Svetlosti! Krov je pao.
Njegov trud bio je nagrađen osećajem ošamućenosti koji mu je došao od nje. Veza mu je omogućavala da oseti kako je ona negde u blizini, verovatno takođe vezana. Jedna Moć bila mu je uskraćena; zagrabio je za njom, ali je naleteo na štit. Konopci kojima je bio vezan bili su privezani za nekakvu kuku zarivenu u tle pored njega, tako da su mu pokreti bili sputani.
Androl s velikim trudom suzbi strepnju i strah. Nije video Nalama. Je li on uopšte tu? Svi su bili vezani i u jednoj velikoj odaji, a u vazduhu se osećao miris mokre zemlje. Još su u podzemlju, u nekom delu Taimovog tajnog kompleksa.
Neko je jecao.
S mukom se okrenu i vide da je Evin vezan blizu njega. Mladić je ridao i tresao se.
„U redu je, Evine“, prošapta mu Androl. „Izvući ćemo se iz ovoga.“
Evin ga zgranuto pogleda. Mladić je bio vezan drugačije, u sedećem položaju i s rukama iza leđa. „Androle? Androle,
Androl oseti kako se nešto cepa u njemu. „Zbog čega, Evine?“
„Došli su smesta nakon što ste vi otišli. Mislim da su tražili Emarina. Da ga Preobrate. Kada ga nisu našli, počeli su da postavljaju pitanja i zahteve. Slomili su me, Androle. Pukao sam tako lako. Zao mi je...“
Dakle, Taim ipak nije otkrio ubijene stražare. „Nisi ti kriv, Evine.“
Koraci se oglasiše u neposrednoj blizini. Androl poče da se pretvara da je i dalje u nesvesti, ali neko ga udari nogom. „Video sam te kako pričaš, potrčko“, reče mu Mišrejl, saginjući zlatokosu glavu. „Uživaču u tome da te ubijem zbog onoga što si uradio Koterenu.“
Androl otvori oči i ugleda Logana, kojeg su Mezar i Velin vukli pre nego što su ga bacili na zemlju. Logan zastenja dok su ga vezivali. Uspraviše se, a jedan pljunu na Androla pre nego što pređe na Emarina.
„Ne“, reče Taim odnekud iz blizine. „Mladič je sledeći. Veliki gospodar traži učinak. Predugo traje ovo s Loganom.“
Evin još više zajeca kada su Mezar i Velin prišli, pa ga uhvatili ispod miški.
„Ne!“, viknu Androl, okrećući se. „Ne! Taime, plamen te spalio! Ostavi ga na miru! Uzmi mene!“
Taim je stajao blizu njega, a rukama sklopljenim iza leđa, u crnoj uniformi oštrog kroja koja je ličila na onu koju nose Aša’mani, ali sa srebrnim porubom. Na okovratniku nije nosio značke. Okrenuo se da pogleda Androla, pa se podrugljivo iscerio. „Da uzmem tebe? Zar da Velikom gospodaru ponudim čoveka koji ne može ni oblutak da slomi usmeravanjem? Trebalo je da te odavno uklonim.“
Taim pođe za drugom dvojicom, koja su odvlačila Evina, dok se on tresao od straha. Androl je vikao na njih, urlajući dok nije promukao. Odveli su Evina nekud na drugu stranu odaje - bila je veoma velika - a Androl nije mogao da ih vidi zbog ugla pod kojim je bio vezan. Androl opet spusti glavu na pod i sklopi oči. To ga nije sprečilo da čuje užasnuto vrištanje jadnog Evina.
„Androle?" prošapta Pevara.
„Tišina." Mišrejlov glas bio je propraćen tupim zvukom i Pevarinim stenjanjem.
Androl nije odgovarao.
Sve je to kazala bezmalo vedro.
Negde iza njih, Evin je prestao da vrišti.
O,