„Ne da nisu hteli, računam, samo guvernar im ne veruje ništa više od mene. Neće da pusti više od desetak, ili tako nešto, unutar zidina istovremeno, a nije da nisu besni zbog toga. Čujem da su ostali u logoru malo Severnije. Kladim se da se farmeri stalno osvrću zbog njih. Oni što uđu, samo se šetaju okolo u onim belim plaštovima i gledaju s visine na pošten narod. Hodaj u Svetlu, kažu kao da naređuju. Skoro da je došlo do tuče više puta sa kolarima, rudarima i topioničarima. Ma sa svima, čak i sa stražom, ali guvernar ‘oće sve da budne mimo, i tako je dosad i bilo. Ako lovedu zlo, reko’, što nisu u Saldeji? Čujem da je tamo gore neka gužva. Ili dole u Geldanu? Kažu da je bila velika bitka tamo dole. Stvarno velika.“
Moiraina tiho uzdahnu. „Čula sam da Aes Sedai idu u Geldan.“
„Jeste, gazdarice.“ Avinova glava ponovo je počela da klima. „Jesu, otišle su u Geldan. Čujem da je zbog toga bitka i počela. Neki kažu da su neke od tih Aes Sedai mrtve. Možda sve. Znam da neki ne trpe Aes Sedai, ali ko će da zaustavi lažnog Zmaja, kažem ja? A? I one proklete budale koje misle da mogu da budu muške Aes Sedai, ili tako što. Šta sa njima? Doduše, neki kažu — ne Beli plastovi, pazite, i ne ja, ali neki — da je taj čovek možda stvarno Ponovorođeni Zmaj. Čujem da može svašta. Koristi Jednu moć. Hiljade ga prate.“
„Ne budi budala“, reče Lan odsečno. Avin je delovao uvređeno.
„Samo pričam Šta sam čuo, je 1’ tako? Samo ono što sam čuo, gazda Andra. Kažu, neki kažu da vodi svoju vojsku prema jugoistoku, prema Tiru.“ Zvučao je značajno. „Kažu da ih je nazvao Narod Zmaja.“
„Imena znače malo“, reče Moiraina smireno. Ako ju je bilo Šta uznemirilo od toga što je čula, nije pokazivala. „Možeš da nazoveš svoju mazgu Narod Zmaja, ako hoćeš.“
„Ne baš, gazdarice“, zakikota se Avin. „Ne sa svim ovim Belim plaštovima okolo, sigurno. A ne očekujem ni da će se bilo kome drugom svideti takvo ime. S’vatam Šta mislite, ali... A, jok, gazdarice. Ne
„Bez sumnje mudra odluka“, reče Moiraina. „A sada, moramo da krenemo.“
„I ništa ne brigajte, gazdarice“, reče Avin klanjajući se duboko. „Nisam vid’o nikog.“ Jurnuo je ka kapiji i počeo da je zatvara brzim trzajima. „Nisam vid’o nikog i ništa.“
Kapija se zatvorila uz tresak i on je povukao prečagu koja ju je zatvarala uz pomoć konopca. „U stvari, gazdarice, ova kapija nije otvorena danima.“
„Svetlost te obasjala, Avine“, reče Moiraina.
Povela ih je potom dalje od kapije. Rand se osvrnu. Avin je još uvek stajao ispred kapije. Izgleda da je glancao novčić rubom svog ogrtača i kikotao se.
Put ih je vodio kroz prljave ulice, jedva široke koliko dvoja kola, bez ljudi, ispunjene stovarištima i ponekom visokom drvenom ogradom. Rand je neko vreme hodao pored zabavljača. „Tome, Šta je bilo sve to o Tiru i Narodu Zmaja? Tir je grad skroz dole kod Olujnog mora, zar ne?“
Rand je trepnuo.
„Pretpostavljam da bi, kakva je“, reče Tom suvo. Pogledao je napred ka Moiraini i Lanu, video da ona ne može da ga čuje i nastavio. „Tir je najveća luka na Olujnom moru, a Kamen Tira je tvrđava koja ga čuva. Priča se da je Kamen prva tvrđava sagrađena posle Slamanja sveta i sve ovo vreme nije pao, mada je mnogo vojski pokušalo da ga zauzme. Jedno od proročanstava kaže da Kamen Tira neće pasti sve dok Narod Zmaja ne dođe u Kamen. Drugo kaže da Kamen neće pasti sve dok Mač koji ne može biti dodirnut ne bude u Zmajevoj ruci.“ Tom se namršti. „Pad Kamena biće jedan od glavnih dokaza da je Zmaj zaista ponovo rođen. Neka stoji sve dok se ja ne pretvorim u prašinu.“
„Mač koji ne može biti dodirnut.“
„Tako kaže. Ne znam da li je zaista mač. Šta god da je, leži u Srcu kamena, središnjoj citadeli tvrđave. Niko sem velikih lordova Tira ne može da tu uđe, a oni nikada ne govore Šta je unutra. Svakako ne zabavljačima, u svakom slučaju.“
Rand se namrštio. „Kamen ne može da padne dok Zmaj ne zavitla mač, ali kako on to može, ako Kamen nije već pao? Da li bi Zmaj trebalo da bude veliki lord Tira?“
„To nije verovatno“, reče zabavljač suvo. „Tir mrzi bilo Šta što ima veze s Moći više čak i od Amadora, a Amador je utvrđenje Dece Svetla.“
„Kako će onda proročanstvo biti ispunjeno?“, upita Rand. „Voleo bih da Zmaj nikada ne bude ponovo rođen, ali proročanstvo koje ne može biti ispunjeno nema mnogo smisla. Zvuči kao priča koja treba da natera ljude da pomisle kako Zmaj nikada neće biti ponovo rođen. Da li je to u pitanju?“
„Postavljaš strašno mnogo pitanja, dečko“, reče Tom. „Proročanstvo koje se lako može ispuniti ne bi mnogo vredelo, zar ne?“ Glas mu se iznenada razvedri. „Pa, stigli smo. Gde god da smo stigli.“