Terava, visoka skoro koliko većina aijelskih muškaraca, namesti svoj tamni šal, što beše propraćeno zveketom narukvica od zlata i belokosti, pa pogleda Galinu kao što bi neki plavooki orao pogledao miša. Njene ogrlice, takođe od zlata i belokosti, u poređenju sa Sevaninim razmetljivim raskošem delovale su svedeno, njena tamna vunena suknja i bela algoda neugledno, ali od te dve žene Faila se Terave bojala daleko više nego Sevane. Sevana možda može da joj odredi kaznu zbog pogrešnog koraka, ali Terava može da je ubije ili polomi kad god je hir na to navede. To bi neumitno učinila ako bi Faila bila neuspešna u pokušaju bekstva.
Faila skrenu pogled. To je bilo bolno gledati. Sve i da joj pođe za rukom da uzme štap iz Teravinog šatora, da li ta Aes Sedai još može da joj pomogne u bekstvu? Odaje sve znake da je potpuno skršena. To je gruba misao, ali jedna zatvorenica iznad svega mora da misli na ono što je izvodljivo. Hoće li
„Tako nije uopšte upečatljiva“, progunđa Sevana, sada se mršteći u svoj pehar. „Čak ni sa onim prstenom ne liči na Aes Sedai.“ Razdraženo odmahnu glavom. Iz nekog razloga koji Faila nije razumela, Sevani je veoma bitno da svi znaju kako je Galina zapravo sestra. Čak je počela i da je oslovljava počasnim imenom. „Otkud ti tako rano, Terava? Još ni jela nisam. Hoćeš li malo vina?“
„Vode“, strogo odvrati Terava. „A što se tiče toga da je rano, sunce je skoro prešlo obzorje. Jela sam pre praskozorja. Počela si da udovoljavaš sebi kao neka mokrozemka, Sevana.“
Lusara, jedna prsata domanska gai'šainka, brzo napuni jedan pehar iz srebrnog ibrika s vodom. Sevani je izgleda bilo smešno to što Mudre uporno piju samo vodu, ali imala je pripremljenu vodu za njih. Sve drugo bilo bi uvreda koju bi čak i ona htela da izbegne. Domanka bakarne puti nekada je bila trgovkinja. Dobrano je zašla u srednje godine, ali ono malo sedih vlasi u njenoj crnoj kosi koja joj je padala do ispod ramena nije bilo dovoljno da je spase. Ona je zapanjujuće lepa, a Sevana sakuplja bogate, moćne i prelepe, jednostavno ih uzimajući ako su nečiji tuđi gai'šaini. Njih ima toliko da se malo ko žali kada mu oduzme jednog. Lusara skladno pade u naklon i pokloni se pružajući poslužavnik Teravi na njenom jastuku, sve veoma pristojno, ali vraćajući se ka svom mestu – nasmeši se Faili. Da stvari budu još gore, bio je to zaverenički smešak.
Faila se suzdrža da ne uzdahne. Poslednji put je išibana zbog toga što je uzdahnula u pogrešnom trenutku. Lusara je jedna od onih koji su joj se zavetovali na odanost u poslednje dve nedelje. Nakon Aravine, Faila je pokušala da pažljivo probira, ali odbijanje nekoga ko zatraži da ti se zavetuje na odanost dovodi do stvaranja mogućeg izdajnika, tako da sada ima previše poklonika, pri čemu u popriličan broj njih nema poverenja. Počela je da misli kako u Lusaru može imati poverenja, ili da je ova bar neće namerno izdati, ali ta žena se prema njihovoj nameri da pobegnu odnosila kao prema dečjoj igri – kao da ih ništa neće koštati ako izgube. Izgleda da se isto tako odnosila prema trgovanju i da je stvorila i izgubila nekoliko bogatstava, ali Faila neće imati priliku za novi početak ako izgube. A neće ni Alijandra ili Majgdin. Ili Lusara. Među Sevaninim gai'šainima, oni koji su zaista pokušali da pobegnu drže se u lancima kada je ne služe ili kada ništa ne rade.
Terava otpi gutljaj vode, pa spusti pehar na cvetni ćilim pored sebe i upre u Sevanu pogled kao od čelika. „Mudre smatraju da je već prošlo krajnje vreme da krenemo na sever i na istok. U tamošnjim planinama možemo da nađemo lako branjive doline i da do njih stignemo za manje od dve nedelje, bez obzira na to što nas gai'šaini usporavaju. Ovo mesto je sa svih strana otvoreno, a naši pohodi za nalaženje hrane moraju da idu sve dalje i dalje.“